Frizijski konj
frizijski konj1
Alternativno ime
Frizijac
Zemlja porekla
 Holandija
Namena

Paradni konj, konj za jahanje i zapregu,
dresurno jahanje 

Frizijski konj je jedina autohtona holandska rasa. Procenjuje se da je rasa stara oko 2.000 godina i da su preci modernog Frizijca, radili na njivama,nosili frizijske vojnike i njihovu opremu u boj i putovali na istok sa vitezovima krstašima. Nekada je ovo verovatno bila hladnokrvna rasa, koja je bila cenjena zbog veličine, snage i hrabrosti. Za vreme osamdesetogodišnjeg rata došlo je do ukrštanja sa orijentalnim rasa konja, a u toku šesnaestog i sedamnaestog veka, kada je bilo manje potrebe za ratnim konjima, a Holandija u bliskoj vezi sa Španijom, Frizijac je ukrštan i sa Andaluzijskim konjem, čime je dobijen lakši, elegantniji konj, pogodniji za gradsku vožnju kočijom. Rasa je postala posebno omiljena u toku osamnaestog veka, kada je Frizijac ne samo vukao plug, već i učestvovao na sve popularnijim kasačkim trkama.

Kada je, 1879, osnovana prva matična knjiga, broj Frizijskih konja u Evropi je opadao. Bivao je zamenjen tada modernijim Bovenlanderom i drugim teškim rasama, što je rezultiralo prodajom i ukrštanjem, i naposletku gotovo istrebljenjem rase. Početkom dvadesetog veka bila su evidentirana svega tri priplodna pastuva na svetu. Srećom, holandski odgajivači želeli su da sačuvaju Frizijskog konja u originalnom tipu i kupili preostalu čistokrvnu ždrebad. Zahvaljujući njihovim naporima, rasa je opstala i sada ima preko osamdeset licenciranih pastuva. Postoje svega tri sačuvane linije:

  • Tetman 205
  • Age 168
  • Ritske 202

Sve tri linije vode poreklo od jednog pastuva, Paulusa 121, koji je oždrebljen 1913. godine, i koji vodi poreklo od grla upisanih u prvu matičnu knjigu.

Rasa je doživela još jednu krizu posle Drugog svetskog rata, kada su konji izgubili značaj u poljoprivredi i gajili se na domaćinstvima iz navike i ljubavi. Kako narod nije imao para za takav hobi, konji su opet počeli da nestaju. Ljubitelji Frizijskog konja su tada pokrenuli veliku kampanju za očuvanje rase koja je naišla na odličan odziv, tako da se broj konja ponovo povećao u naredne dve decenije.

Frizijski konj je veoma popularan u Evropi i SAD, i koristi se za zapregu, dresurno jahanje i rekreaciju. Uprkos tome što na prvi pogled liči na teškog, radnog konja, Frizijac je elegantan i graciozan. Prepoznatljiv je po dugačkoj grivi i repu i dugačkoj dlaci na nogama, takozvanim „kićankama“. Crne je boje. Osim male zvezde na čelu, nisu dozvoljene diskoloracije. Frizijac može da bude i dorat, ali će takav konj na takmičenjima dobiti kaznene poene. U proseku je visok 160cm (157-163cm). Ima elegantan korak i atraktivne, visoke hodove. Živahnog je temperamenta i energičan, ali smiren i poslušan, što ga čini odličnim konjem za rekreativno jahanje.

Frizijac ima snažno telo i čvrstu konformaciju. Kao i Lipicaner, spada u barokne rase: čvrst skelet, snažno kompaktno telo, snažan labuđi vrat i plemenita glava. Danas postoji i moderniji, lakši tip Frizijca koji je cenjeniji u takmičarskom svetu.

 

 

 

Autor: Angelina Meringer

 

Prijavi se

Pretraži sajt

Forum - KONJI

  • No posts to display.

Oglasi za posao

veterina.info fan box