U prolećnim i letnjim mesecima konjima koji stalno borave na ispustu i ne rade obično nije potrebna dodatna prehrana - dovoljna im je sveža trava, premda dodavanje minerala i soli u obliku posebne cigle za lizanje nije naodmet. Grla koja žvaću koru drveća ili ogradu pašnjaka to ne rade da bi nervirala vlasnike, već im verovatno u ishrani nedostaje neki mineral ili so.

Sušno doba povlači sa sobom potrebu da se i grlima na livadi daje seno, u jaslama ili specijalnim mrežama. Rasturanje bala osušene trave ili deteline po tlu veoma je nepraktično, pošto najveći deo završi izgažen, zaprljan ili mokar, a ako duva vetar gotovo sve sitnije travke i listići (najukusniji sastojci sena) bivaju razneti okolo.

Najjednostavniji način davanja koncentrovane hrane konjima na ispustu je iz dugačkih, čvrstih, teških i stabilnih valova. Ukoliko im se zrnasta hrana deli u skloništu (pokrivenom prostoru) životinje su sklone da se međusobno grizu i tuku, pri čemu iz dovoljno dugog valova obično jedu bez ikakvih problema. Davanje koncentrovanih hraniva u kofama se ne preporučuje, pošto ih konji uglavnom prosipaju, šutiraju i pri tom rizikuju da se povrede.

Kofe sa držačima koji sprečavaju prevrtanje prilično su zgodne ukoliko se samo dva grla zajedno hrane napolju, ali ako ih ima više lako može doći do tuče između onih koja brzo jedu i drugih, manje halapljivih, koji brane svoju porciju. Prenosne jasle sa dodacima za učvršćivanje na ogradu su se izvanredno pokazale u praksi, ali se ne mogu koristiti na ispustima omeđenim žicom ili električnom barijerom.

Zimski period svakako predstavlja veći problem, posebno u našim krajevima sa relativno surovom klimom, premda postoje periodi kada se konji i zimi mogu ostaviti u ispustu, nekada samo preko dana, a nekad i danju i noću. Ne može se sa sigurnošću reći koliko je sena ili koncentrovane hrane potrebno konju koji zimu provodi napolju. To zavisi od spoljašnje temperature (što je hladnije, životinje jedu više), stanja pašnjaka i starosnog doba - uopšteno govoreći, grla mlađa od pet i starija od 15 godina imaju potrebu za većom količinom hrane od ostalih. Najpouzdaniji pokazatelj da li su konji gladni ili nisu je njihovo ponašanje -ukoliko posle obroka ostane nešto sena, a grla odlutaju njuškajući tlo, jasno je da su dobila više nego što im treba. U suprotnom slučaju, kad iza njih ne ostane ništa i sva se skupe kod kapije da gledaju kada će vlasnik naići, očigledno pokušavaju da mu stave do znanja da su gladna.

Količina i sastav koncentrovanog dela obroka naročito su značajni kad je temperatura niska, pada kiša ili sneg i duva vetar, pošto je za termoregulaciju (održavanje konstantne telesne temperature) potrebno puno energije. Kukuruz je odlično hranivo u zimskim mesecima, kaloričan, ukusan i veoma koristan u kombinaciji sa mekinjama, zobi ili ječmom, pošto nije mnogo bogat celulozom. Kuvani ječam pomešan s mekinjama, koji se konjima daje topao, izvanredan je obrok u hladnim zimskim jutrima, dok je mešavina mekinja i melase dobra za pravilno varenje kada napolju nema dovoljno zelene hrane.

Ako zima nije preoštra, konjima na livadi je obično dovoljan jedan koncentrovan obrok dnevno uz dodatak sena. Međutim, kada temperatura padne ispod nule preporučljivo je hraniti ih i ujutru i uveče. Posebnu pažnju valja obratiti na ishranu ždrebnih kobila i obavezno im davati vitaminsko-mineralne preparate uz dovoljno kalorične i kvalitetne hrane kao što su seno deteline, zob, ječam, kukuruz i mekinje.

Ždrebad odbijena od sise bi prve zime morala noću da borave u štali. Treba ih nahraniti uveče kad uđu i ujutru pre nego što izađu i ostavljati im dovoljno sena koje mogu da grickaju u toku noći. Budući da je kasnije veoma teško korigovati poremećaje izazvane nepravilnom ili nedovoljnom ishranom u prvoj godini života, valja se pobrinuti da ždrebe od najranijih dana dobija sve što mu je potrebno za dobro napredovanje.

U toplo doba godine, konji koji su u svakodnevnom treningu mogu da provode ostatak vremena na ispustu bez ikakvih problema. Ovaj način držanja ne samo da predstavlja značajnu uštedu hrane i stelje, već se i veoma pozitivno odražava na psihičko stanje životinje, pošto joj pruža priliku da se dobro odmori, opusti i zabavi između dva treninga - da se i ne pominje blagotvorno delovanje svežeg vazduha i sunca. Uobičajen dnevni raspored aktivnosti podrazumeva uvođenje u boks rano ujutru, da bi konj mogao biti nahranjen i očišćen. Stelja treba da bude čista, a mreža puna svežeg sena, baš kao u boksu grla koje ceo dan boravi u štali. Čišćenje konja dovedenog sa ispusta je pre jahanja obavezno, premda ne mora da bude tako temeljno kao kada su u pitanju životinje koje stalno žive u zatvorenom prostoru, da se ne bi uklonila sva masnoća sa dlake koja predstavlja prirodnu zaštitu od vremenskih nepogoda, kiše i vetra. Ukoliko je trening planiran za jutro, sledi zasedlavanje i izvođenje, a ako konj treba da radi nešto kasnije može se slobodno odvezati i ostaviti u boksu. Po završetku rada, odnosno oko podne, vreme je za drugi koncentrovani obrok i novu malu porciju sena. Konju koji je završio s treningom valja pregledati i očistiti kopita, osušiti ga senjanjem, šetnjom na ruci i prebacivanjem lakog ćebeta i blago iščetkati, posebno tamo gde su bili sedlo i kolan. Ako je jahanje predviđeno i za poslepodne, životinja se može ostaviti na miru sve dok ne dođe vreme za zasedlavanje, kada se i sva prljavština uklanja iz boksa i ubacuje čista stelja. Posle rada i čišćenja sledi treći obrok, bez dodatka sena, pošto se grlo čim završi sa jelom pušta da prenoći napolju.

Ukoliko se konj jaše samo ujutru, posle podnevnog obroka može se pustiti na ispust ili ostaviti u štali da se odmara. Za grla sklona gojenju preporučuje se da treći, poslednji obrok sačekaju u boksu - ova porcija obezbeđuje dovoljno energije za naredni dan, uz uštedu viška kalorija koje bi bile unete poslepodnevnom ispašom.

Zimsko doba uslovljava potrebu da grla koja provode dane na ispustu noću borave u štali, da bi se izbegao nepotreban rizik od prehlade zbog iznenadnog pada temperature, vejavice ili ledenog vetra. To znači da se konji posle rada i drugog obroka puštaju napolje i ponovo dovode u štalu kad se smrkne, a tamo ih čeka večernja porcija koncentrovane hrane i puno sena. Ukoliko imaju slobodan dan, posle prvog obroka se puštaju na ispust i uveče uvode u boks.

Vrsta koncentrovane hrane koju konj dobija u zimskom periodu zavisi prvenstveno od rada. Ukoliko se ne jaše svakog dana, preporučljivo je da se deo zobi zameni mekinjama, koje imaju manju energetsku vrednost, a obrok sena poveća da ne bi došlo do gubitka telesne mase i nervoze izazvane glađu. Valja imati u vidu da se pri niskim temperaturama velika količina energije troši na termoregulaciju, pa pri određivanju sastava i obima obroka treba uzeti u obzir kako hladnoću, tako i ugojenost grla.

Konji koji rade zimi treba da budu ošišani da bi se izbeglo preterano znojenje i dugotrajno sušenje, bez obzira na to da li stalno borave u štali ili se puštaju napolje. To znači da, kad god su na ispustu, moraju biti pokriveni dovoljno debelim, toplim, nepromočivim i dobro učvršćenim ćebetom. Veoma je važno zapamtiti da se sa pokrivanjem ne sme prestati do proleća, a po izuzetno hladnom vremenu preporučljivo je ubaciti još jedno, dodatno ćebe ispod onog koje se nosi svakodnevno. Dok su u boksu, konji mogu (a ne moraju) da budu pokriveni, što zavisi od temperature u štali, debljine stelje i dužine konjske dlake, odnosno načina na koji su ošišani.

 

Literatura: Prof. dr Dragiša Trailović, Prof. dr Tihomir Petrujkić, Prof. dr Marijana Vučinić, Asist. mr Ružica Trailović, Dr Zoran Katrinka, SAVREMENI TRENDOVI U UZGOJU I ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI KONJA

 

 

 

Prijavi se

Pretraži sajt

Forum - KONJI

  • No posts to display.

Oglasi za posao

veterina.info fan box