Ova faza traje od 300 kg pa do težine 500-550 kg.

Završna faza, takože, može se obaviti na pašnjaku, ili u staji, ili kombinovano.

Završni tov na pašnjaku obavlja se ispašom i koncentratom. Od kvaliteta pašnjaka zavisi i količina i kvalitet  koncentrata.  Ako je paša  kvalitetna i konzumiranje dovoljno, koncentrat je smesa samo žitarica, a ne bi trebalo da se daje više od 2 kg/dan. Težnja je da se od 300-500-550 kg ostvari prosečan prirast od oko 1.100-1.200 g/dan. Prema tome, čest nadzor i merenje kontrolnih životinja daće nam osnovu za intervenciju koncentratom. Osim koncentrata trebalo bi davati i mineralnu smesu.

U stajskoj ishrani, koja bi trebala da se obavlja provenulom silažom (43 g svarljivog proteina i oko 1 krm.jed. u 1 kg SM) koja se daje po volji. Ako je vlažna silaža, onda se daje 2-3 kg sena i silaža po volji.

Uz kabasta hraniva daje se oko 2 kg koncentrata i 100-150 g mineralne smese dnevno, a po potrebi i vitaminski dodatak (vitamini A i D). Ako životinja dnevno ne konzumira dovoljnu količinu silaže, koncentrat treba povećati, uvek imajući na umu da se mora postići dnevni prirast oko 1.200 g. Konzumiranje silaže je dovoljno ako životinje dnevno pojedu, od početka do kraja tova, 4-8 kg SM iz silaže. u protivnom povećanje koncentrata je nužno, kao i unošenje sena u obrok.

 

Šema završnog tova u staji

 

Težina

kg

Prirast

g/dan

Provenula silaža

kg/dan

Koncentrat/50% žitarice

+ 50% rezanac/kg/dan

300

1.000

11

2

350

1.200

15.5

2

400

1.200

17.5

2

450

1.300

20.5

2

500

1.300

22.5

2

550

1.200

23.5

2

 

Neke napomene

Trajni pašnjaci često ne obezbežuju ravnomeran porast zelene  mase,  pa  je  potrebna   intervencija  čoveka   da   se reguliše optimalno stanje pašnjaka. Najbolji način korišćenja je pregonski u pašnokošnom sistemu.

Potrebno je doći do mnogih podataka: broj i veličina pregona, opterećenje tovljenicima, broj dana popaše, ciklusi (1-2), agrotehničke mere, način utvrživanja prinosa i popašene količine zelene mase i njena hranljiva vrednost i dr., a naročito doći do koncentracije hranljivih materija u pašnoj travi u različita vremena vegetacije.

Što se tiče životinja preporučljive su neke mere: držanje obavezno, manjih grupa (10-15 bičića) jer su, po pravilu, mirnije nego veće (30-50 grla), ali ima i izuzetaka od ovog pravila. Da potpunije pasu, moraju se životinje pripremiti za pašu: 8-14 dana pre izgona hrane se obilnije proteinom, da se buražna mikroflora pripremi i razvije. Zimi obroci moraju biti obilniji celulozom. Dnevni prirasti zimi mogu kod bičića iznositi 300-350 g/dan, ako je završetak tova iduće sezone na pašnjaku, zavisno od prethodne stajske ishrane. Taj odnos se izražava na sledeći način: što je veći prirast zimi, manje je zatim na pašnjaku - za svakih 60 g prirasta preko 300-500 g zimi, na pašnjaku je manji za oko 100 g/dan. Ova zavisnost, mežutim nije linearna, jer veći prirasti zimi (preko 500 g/dan) imaju za posledicu još manje pašne priraste. Prirasti zimi 200-300 g/dan imaju za posledicu veće poraste prirasta na pašnjaku. S druge strane, i niski prirasti zimi nisu opravdani, jer gotovo da nije moguće agrotehničkim merama pripremiti pašnjak da se na njemu ostvare prirasti od 1.200 g/dan. Što je bolji pašnjak leti, utoliko se može težiti manjim prirastima zimi (200 g/dan). Pri ovome ne sme se gubiti iz vida i željena težina tj. vreme prodaje utovljenih grla.

 

Literatura: Mr Milun D Petrović, Dr Milan M Petrović, Dr Vladimir S Kurćubić - GOVEDARSTVO TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE, Čačak, 2006.

Prijavi se

Pretraži sajt

Forum - Goveda

  • No posts to display.

Oglasi za posao

veterina.info fan box