(Acetonaemia, Ketonaemia, Acetonuria)

 

Mravljenje

Mršavljenje usled digestivnog oblika ketoze

Foto: M. Radić, 2010 god.

Ketoza krava je metabolička bolest koju karakteriše poremećaj metabolizma ugljenih hidrata i masti sa povećanom proizvodnjom ketonskih tela u organizmu. Bolest se najčešće javlja kod visokoproduktivnih krava u intezivnom uzgoju, nekoliko dana nakon porođaja (najčešće 2-6 nedelja) ali može da se javi i u periodu maksimalne proizvodnje mleka, pre porođaja i kasnijem laktacionom periodu odn. u stanjima kada potrebe u energiji nisu u skladu sa snabdevanjem energije. Od ketoze najčešće oboljevaju krave holandsko-frizijske rase (holštajnfrizijska, istočnofrizijska ili crno-bela rasa goveda).
Ketoza uzrokuje velike ekonomske gubitke zbog troškova lečenja, smanjene proizvodnje mleka, smanjene reproduktivne sposobnosti i povećanog broja isključenja krava iz proizvodnje.

 

Etiologija

 

Etiopatogeneza ketoze i danas nije u potpunosti razjašnjena i postoje dve koncepcije za objašnjenje njenog nastanka. Jedna od njih je da ketoza nastaje usled nedostatka ugljenih hidrata u organizmu, kada su potrebe za glukozom u organizmu značajno povećane (laktacija i graviditet) usled proizvodnje mleka pa nastaje hipoglikemija koja kasnije rezultira nastankom ketonskih tela. Druga koncepcija je da ketoza nastaje kao odraz insuficijencije suprarenalnih žlezda.
Primarna ketoza nastaje kao rezultat nedostatka energije kod neizbalansiranih obroka (greške u ishrani) u pogledu odnosa belančevina i ugljenih hidrata ili usled prisustva većih količina ketogenih materija u obroku (veći procenat masti u obroku ili buterne kiseline u silaži). Sekundarna ketoza nastaje kod febrilnih stanja, oboljenja digestivnog trakta, mastitisa i drugih stanja u kojima je iskorišćavanje hrane i ugljenih hidrata smanjeno.

 

Patogeneza

 

Neodgovarajuće snabdevanje organizma energijom usled povećanih energetskih potreba najpre dovodi do povećane mobilizacije glikogena iz jetre, a zatim i aktivacije masnih depoa pa dolazi do razlaganja triglicerida usled čega velika količina masnih kiselina dospeva u jetru. U cilju oslobađanja energije, masne kiseline se razlažu do acetilkoenzima A putem β oksidacije. Da bi se acetilkoenzim A potpuno oksidisao do ugljendioksida i vode neophodno je njegovo uključivanje u Krebsov ciklus, a to se postiže vezivanjem sa oksalacetatom. Obzirom da je proces sinteze glukoze pojačan kod mlečnih krava, najveća količina oksalacetata je iskorišćena usled čega dolazi do nakupljanja veće količine acetilkoenzima A koji ne može u potpunosti da se oksidiše usled čega dolazi do sinteze aceto-sirćetne kiseline, a iz nje β oksibuterne kiseline i acetona (ketonskih tela).
U krvnom serumu krava obolelih od ketoze nalaze se značajno više koncetracije slobodnih masnih kiselina što ukazuje da je prisutna intezivna i nekontrolisana lipomobilizacija i da je ona jedna od bitnih faktora u nastanku bolesti, a niže koncetracije triglicerida u krvi ukazuju na to da se trigliceridi zadržavaju u jetri. Usled nagomilavanja triglicerida u jetri dolazi do masne infiltracije i degeneracije jetrinih ćelija, a hipoglikemija, hipoalbuminemija i hipoholesterolemija ukazuju na smanjenu funkciju jetre. Ukoliko dođe do oštećenja jetre u krvi se zapaža povećana koncetracija bilirubina i aktivnosti AST.  Pored ovih nalaza u krvi ketoznih krava se zapaža smanjenje alkalne rezerve, hipoinsulinemija, hipokalijemija i hiponatrijemija. Hipoglikemija je naročito irzažena kod nervnog oblika ketoze.  Vrednosti glukoze u krvi kod krava obolelih od subkliničke ketoze iznose od 0.86-1.72 mmol/l dok su kod kliničke ketoze ispod 1.9 mmol/l.

 

Klinička slika

 

Ketoza može da se javi u subkliničkom ili klinčikom obliku. Kod subkliničke ketoze nema značajnijih vidljivih simptoma osim varijacija u proizvodnji mleka. Ovaj oblik bolesti ima negativan uticaj na dnevnu količinu mleka, sadržaj i količinu mlečne masti i belančevina u mleku. Ovaj oblik se može otkriti jedino nalazom ketonskih tela u krvi, mokraći ili mleku i na taj načni izbeći ekonomski gubici.
Klinički oblik ketoze javlja se u vidu digestivnog tipa, nervnog tipa, mešavine ova dva tipa i u vidu oblika koji podseća na puerperalnu parezu. Klinički oblici ketoze najčešće se javljaju kod visokoproduktivnih krava. Manji broj životinja oboli sa teškim kliničkim simptomima bolesti, naročito ako se sa terapijom počne na vreme, a neke životinje mogu i spontano da ozdrave. Tok bolesti je najčešće akutan i pri pravilnoj i blagovremenoj terapiji većina krava ozdravi za 2 do 4 dana s tim što su mogući recidivi. U težim slučajevima i kod dužeg toka bolesti dolazi do oštećenja jetre usled masne degeneracije, a ako se sa terapijom ne počne na vreme životinja ugine u hipoglikemičnoj i acetonemičnoj komi.
Digestivni tip je najčešći oblik ketoze i sličan je kliničkoj slici indigestije. Kod ovog tipa životinje postepeno ili naglo gube apetit, prestaju da preživaju, gube kondiciju, smanjuju mlečnost za 50 do 70% i naglo mršave. Nastaje atonija buraga, defekacija je usporena, a ponekad se javlja i proliv. Životinja stoji sa pogrbljenim leđima, spuštenom glavom, poluzatvorenim očima i apatična je. Zadah životinje  često ima sladunjav miris na aceton. Ketonska tela se izlučuju putem mokraće i mleka i mogu se dokazati raznim testovima.
Nervni oblik
bolesti može da se javi samostalno ili sa digestivnim tipom, a najčešće se javlja posle ili pre porođaja i mnogo je ozbiljniji od digestivnog tipa. Pored gubitka apetita i smanjenja mlečnosti javljaju se i nervni simptomi bolesti u vidu ekscitacije, pareze, parestezije i hiperestezije. Životinje žvaću u prazno, škripe zubima, riču, imaju divlji pogled, oči su im iskolačene, a iz usta im se cedi pljuvačka.
Oblik ketoze sličan puerperalnoj parezi
javlja se nakon porođaja i kod njega simptomi podsećaju na puerperalnu parezu s tim što je pupilarni refleks očuvan i terapija kalcijumom ne daje rezultate.

 

Patoanatomski nalaz

 

Leš je kahektičan. Na jetri se zapaža masna distrofija različitog stepena. Jetra je uvećana, zaobljenih rubova, žuto narandžaste boje i trošne  konzistencije.

 

Dijagnoza

 

Ketotest

Ketotest: promena bele boje praha u ljubičastu ukazuje na prisustvo ketonskih tela u mokraći

Foto: M. Radić, 2010 god.

Subklinička ketoza može da se dijagnostikuje na osnovu koncetracije glukoze, neesteterifikovanih masnih kiselina i ketonskih tela u krvi. Pored toga nalaz ketonskih tela u mleku i mokraći ukazuje na ketozu.
Dijagnoza kliničkog oblika ketoze na osnovu kliničke slike nije dovoljna jer se simptomi indigestije kao i nervni simptomi mogu javiti i kod drugih bolesti. Indigestija nakon porođaja, mršavljenje i drugi simptomi ketoze mogu pobuditi sumnju naročito ako se radi o visokomlečnim rasama krava. Klinički oblik ketoze potvrđuje se nalazom ketonskih tela u mleku i mokraći. Ketonska tela se dokazuju nitroprusid probom i ketotestovima. Koriste se gotovi testovi sa reagensima u vidu praha, tableta ili traka po Rothera-Ross-u ili Lastredet-u. U praksi se najčešće koriste ketotestovi u vidu traka i praha. Izvode se tako što se kap mokraće nanese na traku ili prah, a promena boje praha ili trake ukazuje na prisustvo ketonskih tela.
Kao što je rečeno ketonska tela mogu se naći u organizmu kod gladovanja, nedostatka apetita, raznih oboljenja i stanja koja iscrpljuju organizam i dovode do disbalansa energije.

 

 

 

 

Terapija

 

Davanje_infuzije

Intravensko davanje rastvora glukoze

Foto: M. Radić, 2010 god.

Sa terapijom ketoze treba početi što pre kako bi bila uspešna. U lečenju ketoze koriste se vodeni rastvori glukoze, glukoplastične materije, materije sa glikogenoplastičnim dejstvom  i hormoni (kortikosteroidi, ACTH,insulin) kao i sredstva za zaštitu i oporavak jetre. Ova sredstva otklanjaju hipoglikemična stanja i obezbeđuju energetske potrebe organizma.
U lečenju ketoze koriste se 10%, 20%, 40% ili 50% rastvori glukoze. Vodeni 50% rastvori glukoze daju se intravenski 1 do 2 puta dnevno u količini od 200 do 500 ml dok ne dođe do oporavka životinje. Nedostatak hipertoničnog rastvora glukoze je što se brzo izlučuje iz organizma. 50% rastvori glukoze mogu se razrediti sa fiziološkim rastvorom i davati u manjim koncetracijama. U zavisnosti od težine slučaja u terapiji se može koristiti 10% rastvor glukoze u količini od 0.5 do 2 litre. U težim slučajevima dobre rezultate daje kapljičasta infuzija 10% rastvora glukoze u količini od 3 do 9 litara tokom 24 časa. Nakon aplikacije glukoze, glikemija se naglo povećava u prvom satu nakon aplikacije, a zatim opada na vrednost koja je bila pre aplikacije glukoze. Iz tog razloga, kod jednokratne aplikacije glukoze primenjuje se i potkožna aplikacija insulina jer se time duže vreme održava viši nivo glikemije i smanjuje se gubitak glukoze preko bubrega. Insulin se daje 10-15 min pre aplikacije glukoze u dozi od 200 do 400 IJ.
Pored glukoze peroralno se daju  glukoplastične materije: glicerin, natrijum-propionat i propilen glikol. Glicerin se daje u dozi 60-500 g peroralno u toku 4 do 7 dana. Propilen glikol (ketal) se daje peroralno u količini od 250 do 400 g dva puta dnevno tokom 4 do 5 dana. Natrijum-propionat u količini od 100g dnevno daje se tokom  nekoliko dana. Hloralhidrat se daje 15 do 25g peroralno jedanput dnevno u toku nekoliko dana. Za održavanje glikemije pokazala se veća efikasnost glicerina u odnosu na propilen glikol.
U terapiji se upotrebljavaju i kortikosteroidi i ACTH. Ovi hormoni stimulišu glukoneogenezu, povećavaju glikemiju i sintezu glikogena i usporavaju korišćenje glukoze u perifernim tkivima. Od kortikosteroida u terapiji ketoze se koriste kortizon, hidrokortizon i njegovi derivati (dexametazon, prednizon, prednizolon, fluorohidrokortizon i dr.). Kortizon se daje u dozi od 1 do 1.5 g, dexametazon 5 do 20 mg, prednizon i prednizolon u dozi od 100 do 400 mg i svi se daju parenteralno tj.intramuskularno.
ACTH stimuliše kore nadbubrežnih žlezda da stvaraju glukokortikoidne materije i daje se u dozi od 200 do 600 IJ, a aplikacija se može ponavljati na svakih 24 časa.
Otklanjanje masne distrofije jetre je naročito značajno jer se steatozno stanje jetre  dugo održava čak i kod subkliničkih slučajeva ketoze. Lečenje masno distrofični promena lipotropnim materijama (metioninom, holinom i cisteinom) sprečava mogućnost uginjavanja životinje do kog može doći čak i posle 4 do 5 meseci jer nije uspostavljena restitucija jetre. Od lipotropnih materija u terapiji se koriste rastvori acetilmetionina, cistein-hlorida, holin-hlorida i hidroksimetionina.
Dodatna terapija vitaminima A, B i E i preparatima za peroralnu upotrebu koji sadrže optimalne količine fosfora, magnezijuma, kalijuma i kobalta je takođe korisna (regulišu rad predželudaca i poboljšavaju metabolizam ugljenih hidrata). Davanje preparata kalcijuma kod ketoze je kontraindikovano ukoliko ne postoji hipokalcemija.
Ishrana je veoma bitna u terapiji i profilaksi ketoze. Ukoliko ishrana nije adekvatna ozdravljenje često izostaje. Ishrana mora da obezbedi potrebnu količinu energije za osnovne i dodatne potrebe organizma. U ishranu treba uključiti lakosvarljive ugljene hidrate npr. melasu, šećernu repu, mrkvu u umerenoj količini, zatim zeleno kvalitetno seno, zelene trave i dr. Silažu treba isključiti ili smanjiti, a povećati količinu sena u obroku. U slučaju nedostatka apetita daju se preparati koji stimulišu sekreciju žuči (hidroholeretika), ubrzavaju tok žuči (holeretika) ili izazivaju jače kontrakcije žučne kese (holagoga). U tu svrhu se koriste natrijum ili magnezijum sulfat (50 do 100 g nekoliko dana) ili preparati sa genabilnom kiselinom.
Neki stručnjaci preporučuju da se krave ne muzu više od jedanput dnevno za vreme trajanja bolesti.

 

Profilaksa

 

U prevenciji ketoze najznačajniju ulogu ima ishrana. Visoka proizvodnja mleka i reprodukcija zahtevaju intezivnu negu životinja i ishranu sa pravilno izbalansiranim obrocima. Pravilno izbalansirani obroci sa dovoljno energije smanjuju mogućnost nastanka ketoze. Važno je da se u periodu zasušenja ishrana silažom smanji ili isključi iz ishrane. Preventivno se mogu  davati propilen glikol i natrijum-propionat nekoliko dana pre teljenja.
U cilju ranog otkrivanja i lečenja ketoze, kravama se nekoliko dana pre i posle porođaja kontroliše mokraća na prisustvo ketonskih tela.

 

Piše: dr vet. med. Miroslav Radić

 

Literatura:

 

1. Đukić B., Aleksić.V.Z.,(2001): Sudska veterinarska medicina-bolesti i mane životinja,Beograd,2001.
2. Petrović M., Litričin V., Osnovi unutrašnjih bolesti domaćih životinja, za IV razred usmerenog obrazovanja veterinarske škole, Treće izdanje, 1991. godina
3. Stamatović S., Jovanović M., Bolesti papkara I, Bolesti goveda, Beograd 1990. godine

 

 

 

 

 

 

 

 


Prijavi se

Pretraži sajt

Forum - Goveda

  • No posts to display.

Oglasi za posao

veterina.info fan box