oglasi-se

Dogadjaji

Nema događaja

Rekli su o životinjama...

"Ne razumijem zašto se ubija bizon, zašto se krote divlji konji, zašto je u dubini šume toliko ljudskog mirisa, zašto je pogled na zelene brijegove rastrgan žicama što govore. Gdje su guštici, nema ih više. Gdje je orao, otišao. Pravom življenju je kraj. Nastupa borba za opstanak"
Poglavica Seattle, Pismo indijanskog poglavice Seattlea
 

Vet Twitter

Mađarska vižla

Mađarska vižla (lat. Canis Ovilis Fenyesi) je originalna mađarska lovačka vrsta pasa. Ova rasa je poznata kao izvrsna za lov ali takođe zbog svoje naravi i kao pas koji uživa u porodičnom životu sa ljudima. Mađarska oštrodlaka vižla je kreirana tokom 1930ih godina ukrštanjem mađarske kratkodlake vižle i nemačkog oštrodlakog ptičara.

Vižla je pas srednje veličine. Oštrodlaka vižla je malo viša od kratkodlake vižle. Prosečne dimenzije ove pasmine su:

  • Mužjak
    • Visina 22 - 25 inči (56 - 63.5 santimetara)
    • Težina 45 - 65 funti (20 - 29 kilograma)
  • Ženka
    • Visina 21 - 24 in. (53 - 61 cm)
    • Težina 40 - 55 lb (18 - 25 kg)

Kratkodlaka mađarska vižla se smatra starom vrstom mađarskog lovačkog psa. Ova vrsta se pominje i u vremenu doseljavanja mađara na današnje prostore panonske nizije. Primarna boje ove rase je bila žuta i braon. Originalna vrsta je odumrla samo je ostao potomak čiji je predstavnik današnja mađarska vižla. Najstariji pomen ove rase se nalazi u mađarskoj ilustrovanoj hronici Chronicon Pictum između1100. i 1200. godine. Na slici gde se prikazuje susret Hunora i Magora sa čudesnim jelenom vidi se i slika pretka današnje mađarske vižle. Takođe se u prepiskama mađarskih plemića često spominje vižla.

U vreme turskih osvajanja u krajevima panonske nizije se pojavio žuti turski lovački pas koji se ukrstio sa tadašnjom vižlom i učestvovao u oblikovanju osobina današnje vižle. Iz podataka koji potiču iz 1731.godine, mađarska plemička porodica Zaj (Zay) je prva počela sa uzgojem ove rase. Po tom podatku u ovu rasu je bila uključena i španska vižla engleskog porekla. Tada je još postojala i vižla kestenjaste boje. Tokom 19. veka je u ukrštanje i uzgoj ove vrste uključen ptičar i nemački kratkodlaki ptičar.

Tokom dvadesetih godina dvadesetok veka se započelo sa vođenjem knjiga i rososlova svakog pojedinačnog psa a 1928. godine su uvedeni i standardi za ovu pasminu. Najzad 1935. godine ova pasmina je stavljena i u FCI i time zvanično priznata kao autohtona.

 

Izvor

{jcomments on}

Oglasi za posao

veterina.info fan box