oglasi-se

Vesti

pas trava
maj 05, 2025 67

Kako pravilna ishrana ljubimaca utiče na sjaj njihovog krzna?

u Naslovna
Kao što i kod ljudi pravilna ishrana igra ključnu ulogu u zdravlju i izgledu kože, kose i noktiju, tako je i kod naših kućnih ljubimaca. Kvalitet njihove dlake – bilo da je reč o psima, mačkama ili… Pročitaj više
konj
mar 31, 2025 198

Najčešće bolesti kod konja i kako ih prepoznati i reagovati na vreme

u Naslovna
Konji su plemenite i moćne životinje, ali, kao i svi sisari, podložni su raznim zdravstvenim problemima. Od manjih infekcija do ozbiljnih oboljenja koja mogu ugroziti njihov život, vlasnici konja… Pročitaj više
pas ogledalo odraz
mar 31, 2025 130

Kako se životinje nose sa refleksijama i sopstvenim odrazima?

u Naslovna
Odraz u ogledalu može biti zbunjujući, fascinantan ili potpuno nevažan – zavisno od toga ko gleda. Ljudi su još u detinjstvu svesni da gledaju sopstvenu refleksiju, dok se životinje suočavaju s ovim… Pročitaj više
prelep mali zuti pas karirani prsluk
feb 03, 2025 242

Personalizacija opreme za kućne ljubimce uz pomoć DTF štampe

u Naslovna
Svi dobro znamo da naši kućni ljubimci zaslužuju posebnu pažnju, a njihova oprema i odeća mogu biti jednako posebni kao i oni sami. Jedan od načina da personalizujete njihove odevne predmete i opremu… Pročitaj više
kavez za psa
dec 01, 2024 380

Kako izabrati pravi kavez za psa: Vodič za odgovorne vlasnike

u Naslovna
Kako odabrati pravi kavez za psa? Da biste odabrali pravi kavez, potrebno je uzeti u obzir nekoliko faktora: 1. Veličina psa Prava veličina kaveza ključna je za udobnost vašeg ljubimca. Kavez treba… Pročitaj više
pas igracka
nov 05, 2024 508

Saveti za izbor igračaka koje pozitivno utiču na ponašanje vašeg ljubimca

u Naslovna
Kao odgovorni vlasnici ljubimaca, svako od nas želi da pruži najbolje za svog četvoronogog prijatelja. Izbor pravih igračaka može značajno uticati na mentalno i emocionalno zdravlje vašeg ljubimca.… Pročitaj više
macka kupatilo kada
okt 04, 2024 549

Kako da prilagodite svoj dom kućnom ljubimcu?

u Naslovna
Kada udomite kućnog ljubimca, vaš dom postaje i njihov dom. Bez obzira da li se radi o psu, mački, zecu ili nekom drugom ljubimcu, važno je prilagoditi prostor njihovim potrebama kako bi se osećali… Pročitaj više
pas hrana ljubimac
sep 03, 2024 584

Šta svaki odgovoran vlasnik kućnog ljubimca mora da zna?

u Naslovna
Odgovornost vlasnika kućnog ljubimca ne završava se samo pružanjem hrane i skloništa. Biti odgovoran vlasnik kućnog ljubimca podrazumeva mnogo više – od razumevanja njihovih fizičkih i emocionalnih… Pročitaj više
stene cvece trava
avg 01, 2024 616

Zašto je bitna mentalna stimulacija za pse?

u Naslovna
Srećan pas je pas koji ima ispunjen i aktivan um. Kao što redovno vežbanje održava telo zdravim, tako i mentalna stimulacija pozitivno utiče na psihu psa. Psi su inteligentna bića sa potrebom za… Pročitaj više

Dogadjaji

Nema događaja

Rekli su o životinjama...

"Mačke imaju sve što im treba: divljenje za druge, dug san i društvo samo onda kad one to žele."
Poglavica Dan George
 

Vet Twitter

Američki stafordski terijer
AST
Alternativno ime
Staford
AST
Zemlja porekla
Bandera de los Estados Unidos Sjedinjene Američke Države
Klasifikacija
FCI: Grupa 3 Sekcija 3 # 286
AKC : Terijeri Grupa 2
ANKC : Terijeri

Istorijat

Dolazak u Ameriku

Istorija nas uči da je u prošlom veku iz Evrope ka Americi krenula velika masa iseljenika podstaknuta različitim motivima, a najčešće siromaštvom. Kolonisti iz Engleske, Irske, Škotske poveli su sa sobom svoje pse, a među njima i čuvene borce. U novoj domovini nastavljena je tradicija borbe psa protiv psa po potpuno istim pravilima kao u Engleskoj. Prvoklasni psi donosili su vlasnicima dobar prihod putem opklada ili od prodaje štenadi. Kada su prvi put predstavljeni u Americi, ovi psi su se skoro u potpunosti odgajani za borbe. Ovi tzv. sportisti su veoma zaslužni što se ova rasa održala čistom, bistrom, jakom i borbenom. Težili su ne samo da odgaje psa, koji je hrabar, već i da je inteligentan, jer je to bio bitan preduslov za konačan ishod krvavih borbi. Zbog velikih opklada na pse, odgajivači nisu želeli nikakav rizik u odgajivanju. Veoma se vodilo računa o precima, o njihovom zdravlju jer npr. pas koji nije imao dovoljno velika pluća da izdrži da se bori sat-dva, bio je osuđen na poraz, ili pas koji ima srčanu manu, jer srce mora da je veoma snažno da bi bilo u stanju da pumpa krv u sve delove tela. Svaka skrivena mana se kažnjavala porazom. Zato su se parili najbolji, a to je sačuvalo rasu i napravilo je takvu kakva je danas. Nepažljivost prilikom parenja značila je izgubljen novac i poverenje kupca za štenad, a to svakako nijedan odgajivač nije želeo.

U Irskoj u periodu od 1845. do 1851. godine, vladala je velika glad jer je prinos krompira podbacivao godinu za godinom. U pravcu Amerike, krenula je prava reka kolonista tako da se broj stanovnika Irske u samo nekoliko godina smanjio sa 8,5 na 6,5 miliona. Za nahraniti gladna usta dobrodošla je svakaka zarada, pa i ona ostvarena u borbi pasa. Zaradivši nešto novca u novoj domovini, kolonisti bi ga ne tako retko poslali rođacima u Irskoj sa molbom da im nabave kvalitetnog psa borca. Zato mnogi kinolozi veruju da je glavnu ulogu u oblikovanju APBT-a i AST-a odigrao tzv. irski Pit Terrier ili terijer za borbe. To su bile male životinje, težine svega 10-15 kilograma. Zbog čega su ti psi bili tako sitni, nije poznato. Po jednoj pretpostavci to je zbog toga što su Irci bili veoma siromašni, i nisu imali mogućnosti da hrane teže pse.

Drugi opet misle da odgovor treba tražiti u meodi uzgoja I pravilima borbi. Naime, pravi ljubitelji borbi su uvek u prvi plan stavljali narav psa, a ne njegov izgled ili masivnost. Ako se zna da pravila traže da suprostavljeni psi moraju biti iste mase uz minimalna odstupanja, onda postaje jasno da formiranje masivnosti nije donosilo nikakvu prednost. Imati manjeg psa bilo je daleko povoljnije zbog jeftinijeg i lakšeg treninga i odgoja. Ne treba zabraviti ni to da su borbe od 1835. godine zabranjene, pa je manjeg psa bilo lakše i sakriti. Richard Startton, za priznati autoritet za APBT-a, je tvorac svakako najzanimljivije teorije o tome zašto s irski pit terijeri bili sitni. Teorija zaslužuje pažnju zato što ujedno objašnjava kakav se pas krije iza imena pit terijer, ali da bi je shvatili treba nešto znati i o irskoj istoriji. Jedan zakon poreklom još iz srednjeg veka je zabranjivao da iko osim plemstva drži lovačke pse. Za držanje nelovačkih pasa plaćao se veliki porez, seljak je imao pravo bez poreza držati i uzgajati samo terijere u svrhe uništavanja štetočine. Buldoga nije smeo držati jer je on spadao po engleskim zakonima u lovačke pse. Richard Stratton smtra da su ime pit terijer i mali rast irski seljaci dali samo da zavaraju poreznike i policiju, a u stvarnosti su prikrivali minijaturne oblike bulodga ili eventualno mešance buldoga sa terijerima, s minimalonom količinom terijerske krvi.

Osim irskih pit terijera, u Ameriku su došli i psi iz Engleske I Škotske. Njih je bilo manje od irskih pasa, ali se zato pouzdano može reći da su to bili mešanci buldoga sa terijerom zvani „Bull-and-Terrier“. Ovi psi su u Ameriku stizali na dva načina. Škotsi i engleski odgajivači, shvativši da njihovi psi predstavljkaju dobru robu u Americi, sami su donosili svoje pse u Novi svet. U drugoj polovini 19. veka Amerika se industrijalizuje i dolaze novi radnici koji su sa sobom poveli svoje četvoronožne prijatelje. Istorijski izvori govore da su psi borci stizali u Ameriku u dva talasa. Većina pasa je bila iz Irske, li se ne smeju zanemariti ni engleski ni škotski psi. Najpoznatiji pas toga doba bio je Spring, kojeg je 1857. godine uvezao Mc Caffrey. Spribg se smatra začetnikom čitave jedne linije sjajnih pasa. Međutim, građanski rat je gotovo uništio populaciju pasa za borbe, pa su najveću ulogu u oblikovanju APBT-a i AST-a imali psi iz drugog talasa koji je započeo 1865. godine a završio tridesetak godina kasnije. Dominantni psi iz drugog talasa su bili irskog porekla. Dva vrlo poznata psa toga doba su Paddy i Pilot, koje je oko 1880. godine uvezao Charlie Lloyd. Lloyd-ov nadimak je bio Cockney, a označava rođenog Londonca. Stoga se može pretpostaviti da su njegovi psi bili engleskog uzgoja. Osim o Lloyd-u postoje podaci i o drugim uzgajivačima i njihovim psima. Analizirajući navedene podatke s pravom možemo utvrditi da je poreklo AST-a na britanskom ostrvu. Ipak, teško da ćemo ikada saznati koji su to psi došli u Ameriku. Možda je najpravilnije kazati da je AST direktan potomak najboljih pasa boraca koji su došli u Ameriku u 19. veku.

 

Širenje i popularizacija

U početku je popularizacija pasa za borbe bila smeštena uglavnom na području zvanom New England. To je prilično logično jer se tu nalazi New York, glavna useljenička luka. Međutim, kako su useljenici odlazili u bogatije i plodnije krajeve, tako su se širili njihovi psi. Za svega nekoliko decenija dospeli su u sve krajeve Amerike, Kanade, pa i u Meksiku. Gotovo sve što znamo u periodu od 1865. Do 1858. godine možemo zahvaliti izvešzajima objavljenim u Police Gazette. Iz njih se vidi da policija u to vreme nije imala ništa protiv borbi pasa. Šta više, toliko su bile popularne da su čak u policijskom časopisu objavljivani rezultati i opisi značajnih borbi. U jednom broju Police Gazette nalazi se izveštaj o borbi održanoj 19.10.1881. godine, u blizini Luisvila, na farmi čiji je vlasnik bio izvesni Garr. Suprotstavljeni psi bili su beli uvaženi mužjak Crib (vlasnik Louis Kreiger iz Luisvila), te uvaženi tigrasti mužjak Pilot (vlasnik Charles Lloyd iz New York-a). Izveštaj u detalje opisuje borbu dugu sat i dvadeset i pet minuta u kojoj je pobedio Pilot. Količina novca u opkladama bila je veća od 3 000 dolara, što je u to doba bila impozantna svota.

Amerikanci su svoje pse za borbu zvali vrlo slično Britancima: Pit Bull Terrier ili skraćeno Pit Bull. Međutim, koristili su i ime Pit Bulldog, što znači Buldog za borbe. Korišćenje imena Bulldog je vrlo intrigantno, pa je podstaklo pojedine autore da za pretka američkih pasa za borbe stave samog Bulldoga. Doduše, oni ne misle na današnjeg Bulldoga, već na njegove pretke s kraja 18. i početka 19. veka. Može se postaviti pitanje u čemu je bila razlika između američke i engleske varijante Pit Bull Terrier-a? Sačuvane fotografije, umetničke slike i crteži nam daju odgovor. Principijelna razlika je u tome što su američki psi imali daleko jači kostur krupniju glavu i mnogo snažnije čeljusti. Da li je ta razlika nastala selekcijom ili zato što su američki psi imali mnogo vise krvi Bulldoga preko svojih irskih predaka, ostaje da se istraži.

  

Prvi registri

Godine 1898. grupa lovaca osnovala je registar za pse pod imenom United Kennel Club (UKC). Glavni motiv za osnivanje UKC-a bilo je otvaranje rodovnih knjiga za autohtone američke pse. Prilično čudno, ali uprave drugih kinoloških organizacija nisu rado registrovale rase stvorene u Americi. Amerikanci su bili zaslepljeni psima uveženim iz Evrope, a svoje pse su zanemarili. Grupa kinologa, okupljena oko Chauncey Z. Bennett-a, je odlučila tome stati na kraj, pa su osnovali UKC. Iako je UKC prvobitno bio zamišljen kao registar samo za lovačke pse, Bennett je upisao nelovne pasmine. Prva pasmina koja je ušla u registar bio je Pit Bull Terrier. I dok su jedni predlagali da se upotrebi ime Pit Bull Terrier i tako naglase borilački aspekti pasmine, drugi su insistirali na imenu American Bull Terrier, koji govori o autohtonosti pasmine. Bennett je naprvio kompromis, pa je američke pse za borbu nazvao American (Pitt) Bull Terrier. Metode rada u UKC-u su vrlo liberalne, pa odgajivačima ostavljaju dosta slobodnog prostora. To je ljubiteljima pasa za borbe odgovaralo jer je za njih najbitnija stvar bila narav psa koju nikako nisu hteli pokvariti uzgojem za eksterijer. Stoga su rado pristali da svoje pse registruju u UKC-u kao American Pit Bull Terrier-e (APBT). Godine 1909. je Guy McCord iz Čikaga otvorio registar samo za Pit Bull-ove, oko kojeg je okupio „tvrdo jezgro“ odgajivača pasa za borbe. Registar je dobio ime American Dog Breeders Association (ADBA), a psi su nazvani Pit Bull Terrier-i. Kasnije je registar preuzeo Frand Ferris, koji 1972. godine ustupa svoje mesto Ralph Green-Wood pod kojim ADBA neverovatno napreduje u veličini i moći. Od njegovog doba službeni ADBA-in naziv za rasu je American Pit Bull Terrier. Važan podatak je dda su mnogi psi bili dvostruko registrovani i kod UKC-a, a i kod ADBA-e. Bilo bi pogresno pomisliti da su APBT služili samo za borbe. Naprotiv, mnogi su život proveli kao farmerski psi univerzalne namene, a zahvaljujući izuzetnoj odanosti gospodaru došli su na dobar glas kao kućni ljubimci i psi čuvari. Na jugu Amerike korišćene su za čuvanje poludivljih krda svinja, pa i za lov. Rasa je uskoro postala vrlo popularna u Americi. Prvi pas koji je bio registrovan je „Lucenay Pete“ koji je igrao u staroj filmskoj komediji.

Verovatno nijedan drugi pas nije stekao toliku popularnost kao što je Pete, originalni „Our gang“ pas. On je jedini pas koji je doživeo prelazak iz nemog u zvučni film. Pete je proveo skoro devet godina na filmu i dve godine u pozorištu. Uprkos lošim proricanjima ova rasa je doživela procvat i postala vrlo popularna širom sveta. Pokazalo se da ova tzv. krvoločna životinja zna biti veoma drag kućni prijatelj, a svojim izgledom izaziva često pažnju, kako na ulici, tako i na izložbama pasa.

 

Registracija i nastanak imena

Oko 1930. godine brojni ljubitelji APBT-a su usmerili težište svog rada na registraciju te rase u American Cennel Club-u (AKC), osnovan 1881. godine, s vremenom se razvio u najveću i najuticajniju američku kinološku organizaciju sa više od 2 000 godišnje organizovanih izložbi. Verovatno su ljubitelji APBT-a mislili da će registracija u AKC-u pomoći napretku njihove rase. Najzaslužnija osoba za registraciju rase je Wilfred T. Brandon. On je uspeo dokazati da APBT ima precizno dokumentovanu prošlost, te da postoji dovoljan broj pripadnika te rase uniformne fizičke građe. Njegova zasluga je i izrada standarda koji je I danas na snazi. U stvari, on je samo malo doterao već postojeći standard kojeg je postavio The American Pit Bull Terrier Club, osnovan 1921. godine. Brandon i njegovi prijatelji su rasu hteli da registruju pod imenom American Bull Terrier. Međutim, to nije uspelo zbog protivljenja američkog Bulterijer Kluba. Članovi tog kluba, vrlo uticajnog u upravi AKC-a, su izjavili da samo oni imaju pravo na ime Bull Terrier. Zbog te opstrukcije u pitanje je došla čak i registracija rase u AKC-u. Sličnih problema imao je Boston Terrier čije je originalno ime trebalo biti Boston Bull Terrier. Interesantan podatak je da prvobitna verzija Brandon-ovog standarda nije sadržala ograničenja na belu boju, a koja se nalazi u današnjem standardu usvojenom 10.6.1936. godine. Will Yudy, izdavač časopisa „Dog World“ i veliki ljubitelj rase je pokušavao naći kompromis, pa je predložio ime Yankee Terrier. Međutim, to ime nikada nije prihvaćeno. Godine 1935. je The Kannel Club of Great Britain (KC) registrovao englesku verziju psa pod imenom Staffordshire Bull Terrier (SBT). To je konačno podstaklo upravu AKC-a da 1936. Godine registruje američku varijantu psa za borbe, ali pod nesretnim imenom Staffordshire Terrier (ST). Taj naziv izrazito naglašava britansko poreklo, ali ni najmanje ne govori o specifičnostima američkih pasa. Sve je to izazvalo brojne nesuglasice. Većina odgajivača APBT-a je odbila da registruje svoje pse u AKC-u pod imenom ST, jer ih nisu smatrali terijerima. Osim toga nisu verovali u izložbe pasa kao mediji pogodan za napredak rasa. Bojali su se da se sa njihovim psima ne dogodi ono što se dogodilo Bull Terrier-u, tj. da potpuno promene karakter i izgube svaku funkcionalnost. Zato su i ostali u ADBA-i i UKC-u gde su njihovi psi do tada bili registrovani. Sličnost imena SBT i ST je skoro četrdeset godina izazivala brojne nesuglasice. Iako je namera bila da se proglase različitim rasama, AKC i KC su se počeli svađati čija je pasmina izvorna i prava. Posledica svađa je dugogodišnje nepriznavanje ST u Engleskoj i SBT-a u Americi. Većina priručnika u Velikoj Britaniji i danas naglašava da je ST uvećana verzija SBT-a, ali da su u suštini jedna pasmina. To je navelo pojedine odgajivače ST-a da pedesetih godina ukrštaju svoje pse sa SBT-om. Tako je nastao pravi rat između odgajivačima ST-a jer mnogi od njih nisu prihvatili SBT-a za istu rasu. Howard Hadley, jedan od najuglednijih i najuticajnijih odgajivača ST-a, uspeo je uveriti AKC da je reč o dvema rasama različitim, iako srodnog porekla i sličnog izgleda. Tek tada je kinološka administracija postala svesna da se u registru nalaze dve rase gotovo identičnog imena. Zato je početkom sedamdesetih godina za ST-a ponuđeno originalno ime American Bull Terrier, ali su odgajivači to odbili! Previše vremena i novca su uložili u propagandu imena ST i sad od njega nisu hteli odustati. Kao kompromis nastalo je ime American Staffordshire Terrier (AST), uvedeno 1972. godine, a koje se i danas koristi.

Evolucija imena:

  • Pit Bull Terrier – druga polovina 19. veka
  • American Pit Bull Terrier – 1898. godina
  • Staffordshire Terrier – 1936. godine
  • American Staffordshire Terrier – 1972. godina
 

FCI standard američkog stafordskog terijera

Standrad broj 286, SAD, klasifikacija FCI: grupa III – terijeri sekcija 3. Terijeri tipa Bull bez radnog ispita.

 

Opšti izgled: Američki stafordski pas treba da odaje utisak velike snage na osnovu svoje veličine, to je dobro građen pas, mišićav ali okretan i graciozan, veoma budno prati okolinu. Treba da je čvrst, ni visokonog ni hrtast. Izvanredno je hrabar.

 

Glava: Srtednje dužine, duboka, lobanja je široka, mišići na obrazima veoma izraženi, stop veoma izražen, uši visoko usađene.

 

Uši: Kupirane ili ne. Ako su nekupirane treba da su kratke, u vidu poluruže ili uspravne. Uši koje slobodno padaju kažnjavaju se.

 

Oči: Tamne boje, okrugle, smeštene nisko i veoma razmaknute. Bez bobica na kapcima.

 

Njuška: Srednje dužine, zaobljena u gornjem delu i naglo se skuplja ispod očiju. Vilice su dobro istaknute, donja jaka i čvrsta.

Usne su čvrste i dobro priležuće bez delova koji vise. Gornji sekutići su u uskom dodiru sa prednjom stranom donjih sekutića (makazasto zubalo). Njuška je apsolutno crna.

 

Vrat: Snažan, lagano izbočen, sužava se od plećki prema potiljku. Koža nije opuštena. Srednje je dužine.

 

Plećke: Jake i mišićave, lopatice široke i kose.

 

Telo: Rebra dobro zasvođena, duga prema zadnjem delu. Međusobno blizu postavljena. Prednje noge su dovoljno razmaknute što omogućava pravilan razvoj grudi koje su visoke i široke.

 

Rep: Kratak u odnosu na visinu, nisko usađen, postepeno se stanjuje prema vrhu. Nije uvijen, niti uzdignut iznad leđa. Ne kupira se.

 

Noge: Prednje noge moraju biti prave, kosti su jake i zaobljene, podlaktice čvrste i prave. Zadnje noge su veoma mišićave, potkolenice su spuštene i nisu okrenute ni unutra ni spolja. Stopala (šape) su srednje veličine, zbijena i čvrsta. Korak treba da je elastičan. Pas ne sme pri hodu da se klati ni da ravaniše.

 

Dlaka: Kratka, gusta, čvrsta pri dodiru i sjajna.

 

Boja: Dozvoljene su sve boje dlake, jednobojna, višebojna ili šarena. Nepoželjna je sasvim bela, više od 80% bele, black and tan (crna sa vatreno crvenom) i boja džigerice.

 

Veličina: Težina je srazmerna rastu. Poželjna je visina od 45,72 cm do 48,26 cm, kod mužjaka i 43,18 cm do 45,72 cm kod ženke.

 

Mane: Kažnjava se depigmentacija njuške, svetle oči ili kapci bez pigmenta, suviše dug ili nepravilno nošen rep, predgriz i podgriz.

 

N.B. Mužjaci moraju imati dva testisa normalne veličine, potpuno spuštena u skrotum.

 

 

LITERATURA:

1. Rade Dakić - Kića, „Enciklopedija - Terijeri“, Beograd, 2003.

2. Kinološki savez Republike Srbije, „Standardi rasnih pasa po FCI grupama“, Beograd, 2008.

3. Sredstvo informisanja Internet

 

Marko Dmitrić

(Tekst preuzet sa kinološke sekcije veterinarskog fakulteta) 

Kane Korso (Cane Corso)
kane-korso
Alternativno ime
Cane Corz
Zemlja porekla
 Italija
Klasifikacija

Skadinavska legenda kaže da se čovek, kada su se na Zemlji odvajali kontinenti, našao usamljen na jednom delu kopna. Sve životinje bile su s druge strane mora. Jedino je pas hrabro preplivao more i legao čoveku kod nogu. I čovek više nije bio sam. 

 

Istorijat i poreklo 

Pas Kane Korso je direktni potomak rimskih molosa (“Canis Pugnas”). Ranije je gajen u celoj Italiji, a poslednjih godina samo  još u oblasti Apulja i u ograničenim područjima u južnoj Italiji. Ime mu potiče od latinske reči "Cohors" što znači "čuvar, branilac kuće i imanja". Koristili su ga i za čuvanje imovine, stoke i naravno ljudi.

 

Obnova rase

Zbog klimatskih promena i loših uslova rasa Kane Korso počela je polako da nestaje. Medjutim, 1976. godine entuzijazista,ljubitelj pasa, doktor Breber je javnost i zvaničnekrugove ljubitelja pasa upoznaje sa rasom Cane Corso u članku časopisa ENCI. Tada mu se pridruzuje jedna grupa entuzijazista sa kojom oktobra meseca formira S.A.C.C. (Societr Amato Cane Corso). 1986.godine dr Breber napusta S.A.C.C. ali njegov doprinos rekonstrukciji rase je bio veliki. Naime, on je čovek koji je uspeo da zainteresuje javnost ovom rasom i koji je obezbedio prvo leglo:Basir-a, koji je poslužio kao model za standard rase, inače sin Dauna i Tapsi.

Medjutim,nakon odlaska dr Brebera, njegovi sledbenici su se skoncentrisali oko odgajivačnica u Mantovi koje je vodio Giacarlo Malavasi, a organizacijom S.A.C.C. su vodili Cefano Gandolfi, Gianantonio Sereni i Ferdinando Gasolin. Pod ovim rukovodstvom organizacija je uspela da postigne dobre rezultate, ali se kvalitet legla Basira dobijenog 1980. godine nije ponovio. Današnji primerci nisu ni približni željenom modelu, tj. postoji mnogo varijacija i odstupanja.

 

Opšti izgled

Kane Korso je pas srednje veličine, elegantne ali atletske gradje, jakih misića, vrlo izražajnih crta. Oličenje je snage i zdržljivosti.

 

Neke značajnije proporcije

Dužina tela je oko 11% duža od visine grebena. Totalna dužina glave doseže 36% visine grebena, dok dužina njuške iznosi 34% totalne dužine glave, dok je dužina vrata jednaka dužini glave.

 

Glava

Totalna dužina glave doseže 36% visine grebena. Glava je široka tj. tipična molosoidna glava. Gornje uzdužne ose lobanje i njuške su neznetno kovergentni. Obim glave, koji se meri na jagodicama obraza je dva puta veći od dužine glave kod ženki. Na glavi koža je čvrsta, glatka, vrlo elastična i ne sme biti naborana.

Gledajući spreda, lobanja je široka i blago zaobljena,a sa strane vidi se nepravilan luk, koji je naglašen u regiji čela. Medjutim gledajući odozgo, deluje četvrtasto zbog lukova na jagodicama koje su obložene jakim i čvrstim misićima.

 

Regija lica

Nosna pečurka - Crna i prostrana sa dalekim, dobro otvorenim nozdrvama. Položena je u liniji nosnog hrbata.

Njuška - Veoma duboka i široka. Značajno kraća od lobanje, u pribliznom odnosu 1:2. Snažna, kvadratična i gotovo toliko široka koliko i duga. Njen prednji deo je ravan.

Postrane površine njuške su paralelne. Donji profil njuške je odredjen prema gornjoj usni.

 

Usne - Gornje usne su umereno opuštene, prekrivaju donje vilice i čine donje granične linije njuške. Pigmentacija je crna. Gledajući sa strane, gornja usna, na ivicama, formira obrnuto slovo U i umereno visi.

 

Vilice – Vilice su široke, debele i povijene. Donja vilica je jaka i ističe bradu. Zubi su beli, veliki i kompletni. Zagrižaj je obrnuto makazast sa tolerancijom do 5mm. Medjutim, dozvoljen je i kljestast zagriz ali nije poželjan. Ostali vidovi zubala su teške greške i nisu dozvoljeni, tj. pse sa drugačijim zubalom od dozvoljenog treba diskalifikovati i izbaciti iz ringa.

 

Oči - Oči su srednje veličine,ovalne,usmerene ravno napred i blago napred isturene. Očni kapci dobro naležu na očnu jabučicu. Boja oka kod ove rase treba biti sto tamnija.

 

Uši – Uši su srednje veličine, širokog korena, usadjene visoko iznad zigomatičnih lukova. Prekrivene su kratkom dlakom,trouglastog su oblika. Kada je pas na oprezu uši dolaze u polupodignuti položaj. Često se kupiraju u obliku jednakostraničnog trougla.

 

Vrat- Vrat je snažan i mišićav. Iste je dužine kao i glava, dok obim na polovini vrata iznosi 80% visine grebena.

 

Telo

Telo je kompaktno, jako i veoma muskulatorno. Dužina blago prevazilazi visinu grebena. Snažno gradjeno ali ne zdepasto.

 

Gornja linija - ledjni deo je blago zaobljen u lumbalnom delu, a vrat je visoko postavljen, širok i dug.

Ledja - Ledja su ravna, snažno misićava i široka. Dužina je oko 32% visine do vrata. Slabine su kratke i čvrste,dok bi bubrežni deo morao biti kratak, isto tako i misićav, širok, da dobro prijanja ledjima i zadnjici, i gledajuci sa strane blago ispupčen.

 

Sapi - Sapi moraju biti duge, široke, blago padajuće i prilično zaobljene zbog znatne razvijenosti mišića. Dužina je jednaka 32% od visine do vrata.

Grudi- Grudi su dobro razvijene u tri dimenzije i dopiru do laktova. Široke su i mišićave i širina im je usko vezana sa širinom grudnog koša. Gledajući sa strane grudi su blago ispupčene ka prednjim nogama.

 

Grudni koš – Grudni koš doseže do lakata. Mora biti dobro razvijen sa širim proredom izmedju rebara.

 

Rep – Visoko je postavljen,debeo u korenu a na vrhu nije previše sužen. Ako se izvuče na dole,ne prelazi mnogo niže od skocnog zgloba zadnjih nogu. Kupira se u visini četvrtog pršljena. U kretanju nošen visoko, ali nikada vertikalno ili zavijeno

 

Prednji ekstremiteti

Visina prednjih nogu do lakata jednaka je 50% visine do vrata. One moraju biti u dobroj proporciji sa velicinom psa. Jake i snazne baš kao i zadnje noge.

 

Plećka - Mora biti duga, jaka,mišićava i da dobro prijanjaju uz grudni koš. U odnosu na središnji deo tela plecka je blago zaobljena.

 

Nadlaktice - Veoma snažne i moraju biti striktno paralelni sa sagitalnim predelom tela. Sam vrh nalazi se na vertikalnoj liniji nize od repastog ugla lopativa pa do zemlje.

 

Podlaktica – Podlaktica je savršeno vertikalna, ovalni deo sa nekoliko mišića narpčito u gornjoj trećini sa jakom i kompaktom strukturom kostiju. Dužina, od vrha lakata do mišice jednaka je 33% od visine do vrata. Zglob gledajući od napred prati vertikalnu liniju podlaktice. Ona je široka, mobilna i podeblja.

 

 

Šape - Šape su okruglog oblika sa skupljenim prstima, takozvana mačija šapa. Nokti su jaki,savijeni i pigmentirani. Jastučići šapa su takodje dobro pigmentirani.

 

Zadnji ekstremiteti

Butine - Butine su duge i široke, sa jakim i istaknutim mišićima. Dužina je preko 33% od visine do vrata a širina nije nikad manja od 25% od visine.Butine su takodje konveksne sa zadnje strane.

 

Potkolenice - Veoma su snažne i nisu mesnate,a visina je jednaka 32% od visine do vrata.

Došaplja - Došaplja su debela i žilava. Skočni zglobovi su umereno uglovani. Ugao zgloba je oko 110 stepeni.

Šape - Nešto manje kompaktne u odnosu na prednje.


Kretanje - Što se tiče kretanja za Cane Corso je karakterističan dug korak. Kas je izražajan i ostaje najcenjeniji način kretanja.

 

Dlačni pokrivač

Koža je podeblja,dobro prijanja uz ostale slojeve ispod.

Vrat praktično i nema podvaljka. Glava ne sme imati nabora.

 

Dlaka je kratka ali ne i glatka, sjajna je i vrlo gusta sa tankim slojem koji zimi postaje gušći ali nikad ne štrči nad krznom. Prosečna dužina dlake je 2-2,5 cm. Na njušci dlaka je veoma kratka i glatka,dužine oko 1cm. Boja dlake može biti crna, olovno siva, svetlo siva, bledo žuta, jelenje crvena, tamno ridjasta, tigrasta (pruge na različito nijansiranoj ridjastoj ili sivkastoj osnovnoj boji). Ridjasti i tigrasti psi imaju crnu ili sivu masku koja je ograničena na njušku i ne treba da se prostire dalje od linije očiju. Dozvoljena je mala bela fleka na grudima, na vrhovima šapa i nosniku.

 

Veličina i masa

Visina grebena kod mužjaka iznosi 64 - 68 cm,a kod ženki je 60 - 64 cm. Tolerise se +/- 2 cm

 

Masa kod mužjaka iznosi 45 - 50 kg,a ko ženki 40-45 kg.
 

 

Temperament

Kane Korso je pas stabilnog temperamenta koji pozrtvovano voli svoju porodicu. Aktivan i dobročudan sa jedne strane, a nezamenljiv kao pas čuvar sa druge strane. privržen vlasniku. Odlično se slaze sa decom. Prema njima je nezan i čini se svestan njihove nevinosti i bespomoćnosti.

Veoma je inteligentan i lako se dresira. Nikada neće odlutati od kuće, uvek je u blizini vlasnika. Nikada ne traži kvagu i ne započinje je ali i ne preza od drugih pasa. Zahteva vlasnika ''čvrste ruke'' . Posto zna da bude agresivan prema strancima i drugim psima, treba ga pažljivo socializovati još od šteneta. Dresirani Cane Corso je pokoran i odgovoran pratilac. Sumnjicav ali u prisustvu vlasnika tolerantan prema strancima. Divan je prema članovima porodice. Veoma je druželjubiv i potrebno mu je društvo čoveka. Uskratiti im to je naprosto okrutno. Kane Korso može biti odličan pas čuvar u stanu ili kući ali treba imati na umu da mu je potrebno dosta kretanja i vežbe. Duge šetnje i trčanja su mu svakodnevna potreba. Cane Corso obožava da bude uključen u svakodnevne porodične aktivnosti i nikako nije preporučljivo samo ga pustiti u dvorište i to je to. On može podneti sve vremenske uslove ali ono sto neće podneti je odvojenost od porodice i zajedničkih aktivnosti.

 

Greške

Pod greškom se podrazumeva svako odstupanje od napred navedenih stavki u tekstu.

 

Teske greške:

Paralelizam ili izražena konvergencija gornjih graničnih linija lobanje i njuške. Konvergirajuće postrane površine njuške;

Makazasto zubalo, naglašen predgriz; •  

Vertikalno nošen ili zavijen rep;

Pri kasu stalno ravanisanje;

 

Iskljucujuće greške:

Agresivnost ili plašljivost i podgriz;

Divergentnost gornjih graničnih linija lobanje i njuške;

Totalna depigmentaicja nosne pečurke;

Delimična ili kompletna depigmentacija očnih kapaka;

Bezrepost;

Dlaka poluduga ili sasvim kratka. Odlakanost sa zastavicama;

Boje koje nisu navedene u standardu. Belina na mestu koje nije predviđeno standardom.

 
Danijel Kovačević
(Tekst uz dozvolu preuzet sa kinološke sekcije veterinarskog fakulteta)
 

Literatura

• Casopis’’Moj pas’’izdanje avgust 2006.godine

• http://www.canecorso.com

• http://www.pas.co.yu

• http://www.corso-italiano.com

• http://www.sanguemagnifica.com
 


Srpski trobojni gonič
Srpski Trobojni Gonic
Alternativno ime
Jugoslovenski trobojni gonič
Zemlja porekla
 Srbija
Klasifikacija
FCI Grupa 6 Sekcija 1 #229

Kratak istorijat o poreklu rase i predlogu standarda

Ova rasa goniča istog je porekla kao i ostali goniči na Balkanu. Boje dlake kod ovog goniča naveo je i Laska u svojoj studiji o goničima 1905. Dugo je u kinološkim krugovima bila prisutna dilema da li je reč o samostalnoj rasi ili je to„trobojni balkanski gonič“?

Komisija za autohtone pse KU FNRJ ( Kinološko udruženje FNRJ ) na sastanku 13.08.1955. odlučuje da se mora napisati standard za ovog goniča pod nazivom „balkanski trobojni gonič“. Izrada standarda poverena je inž. Ljubi Obradoviću i Miloradu Mijatoviću.

U časopisu Lovački list 1957. član ove komisije Milorad Mijatović objavljuje članak pod naslovom „Trobojni balkanac ili trobojni gonič“. Uz to autor daje i predloženi standard, odnosno tekst koji su oni prosledili Kinološkom savezu ( nije navedeno kome savezu ). Pošto taj tekst do sada nije bio poznat širokoj čitalaškoj publici interesantno ga je pročitati u integralnom obliku.

 

Opšti izgled: Najčešće kvadratnog izgleda, snažne i skladne građe tela, srednje veličine.Glava: Srednje veličine ( dužina od potiljne kosti do vrha njuške 18-22 cm ), sa širokim čelom, nešto izraženom potiljnom košću, sa neznatnim prelomom između nosnika i čela. U celini, glava se od čela postepeno sužava prema vrhu njuške. Nosnice razvijene, usne osrednje razvijene. Uši osrednje, zaokružene i uz glavu priljubljene. Zubalo potpuno i makazasto, očnjaci dobro razvijeni.

Oči: Tamne ili smeđe, umiljata i plemenita pogleda.

Vrat: Snažan i nešto kraći, postepeno se širi prema grudima, nema podgrušnjaka.

Prednji deo: Plećke kose, mišićave i dobro vezane za grudni koš, laktovi ne smeju biti iskrivljeni. Podlaktica prava i čvrsta, zglob malo primetan, došaplje široko i pravo. Šape snažne, okrugle i izbačene, prsti, skupljeni, nokti jaki i savijeni.

Grudi: Izrazito duboke i široke; leđa nešto kraća, mišićava, prava; trbuh nešto uvučen.

Sapi: Sapi kose; rep osrednje usađen, dovoljno dug ( do skočnog zglavka ), postepeno se od korena prema vrhu sužava i pravilno nošen.

Zadnji deo: Butine mišićave, sa nešto primetnim lukovima i izraženim skočnim zglobom; došaplje gotovo okomito.

Dlakavost: Dlaka gusta, sjajna, kratka i sa podlakom, a u planinskim predelima može da bude i nešto duža.

Boja: Preovlađuje crni plašt koji se proteže od polovine glave, preko vrata, leđa i dela repa, sa žutocrvenom ili plamenocrvenom bojom koja se provlači oko očiju sa unutrašnje strane i po ivicama ušiju, plećkama i leđima, trbuhu i polovini butova do ispod skočnih zglobova i sa belom bojom koja je redovno preko nosa ( bela lisa ), ispod vrata, na prsima, prednjim i zadnjim šapama i vrhu repa.                                                

Visina: Od 45-55 cm. Psi u tipično planinskim predelima obično su nešto veći i teži.

Mane: Hrtovski izgled sa nadignutim ušima ( rogoušast ), zbog slabe ishrane česte su pojave rahitičnosti i kržljavosti. Debeo i uvrnut rep odaje križanca sa ovčarom.

             

Posle stvaranja predloga standarda rad na standardizaciji trobojnog goniča dobio je sasvim ozbiljan tok, a i postojala je rešenost Kinološkog saveza da se ova rasa zvanično prizna. Pored ocenjivanja pasa na smotrama i traženje tipa psa koji najviše odgovara predlogu standarda trebalo je prezentirati ove pse. Na taj način bi se i šira javnost upoznala sa novom rasom. Iskorišćena je prilika da se tokom održavanja 2. Međunarodne izložbe pasa svih rasa u Beogradu 7. i 8. Juna 1958. prikažu trobojni goniči.

Privedene pse pregledala je Komisija za autohtone pse u sastavu: dr Emanuil Lapčević, inž. Ljubo Obradović i Krešimir Došen. Imenovana Komisija prihvatila je predloženi standard tako da je trobojni gonič postao u Jugoslaviji priznata autohtona rasa pasa.

Posle usvajanja standarda od strane Komisije, koja je pregledala pse u Beogradu, rasa je morala biti zvanično potvrđena i od strane Plenuma JKS-a. To je urađeno na 5. Plenumu održanom 12.10.1958. u Beogradu. U literaturi nije naveden prihvećeni test standarda, već samo da je od tada ova rasa zvanično priznata u Jugoslaviji.

Posle toga standard je trebalo proslediti FCI-u, što je i učinjeno, istina ne zna se kada, ali iznenađuje činjenica da je 25.07.1961. FCI pod brojem 229 objavio standard jugoslovenskog trobojnog goniča na francuskom jeziku. Taj tekst se razlikuje od onog usvojenog 1958. od strane Komisije, ali je istovetan tekstu na srpskom, za koga ne postoji podatak kada ga je i ko uradio. Zbog čega je izmenjen standard rase koja je tek priznata? Tek, 1961. pojavljuje se novi tekst standarda ove rase koji je bio osnova za sve kasnije standarde.

Već pomenuta zootehnička studija ( Urošević i saradnici 1988. ) obuhvatila je 302 Jugoslovenska trobojna goniča sa teritoje Srbije u periodu od 10 godina unazad. Od tog broja bilo je 175 mužijaka i 127 ženki.

U ispitivanom uzorku mužijaka prosečne visine grebena bila je 51,1 cm uz veoma širok interval varijacija čiji minimum iznosi 45 cm, a maksimum 60 cm. Prosečna vrednost za dužinu tela mužijaka bila je 56,2 cm uz minimalnu vrednost od 50 cm i maksimum 63 cm. Obim grudnog koša, u proseku, iznosio je 60,7 cm a interval variranja 51 do 74 cm. Utvrđena je prosečna dužina glave mužijaka od 22.5 cm. Najkraća glava bila je 20 cm, a najduža 26 cm.     Posmatrajući odnose pojedinih eksterijernih mera prema visini grebena dobijaju se sledeće relacije:

     a) dužina tela je za 9,98% veća od visine grebena

     b) obim grudnog koša je za 18,79% veći od visine grebena

     c) dužina glave predstavlja 44,03% visine grebena.

Ispitivanja su obuhvatila i 127 ženki jugoslovenskog trobojnog goniča.
 

U posmatrnom uzorku samo jedna ženka nije imala minimalnu visinu, a nije zabeležen niti jedan slučaj da je visina grebena ženke bila na gornjoj granici propisanoj standardom. Dužina trupa bila je za 10,49% veća od visine grebena. Propisani interval za dužinu glave iznosi 20-24 cm. Ženke obuhvaćene istraživanjem imale su dužinu glave od 18 do 24 cm. Dužina glave predstavljala je 44,24% visine grebena. Standard ne propisuje odnos visine grebena i obima grudnog koša. Ovim ispitivanjem utvrđeno je da je obim grudnog koša za 19,75% veći od visine grebena.

Interval variranja visine grebena, relativno, bio je širok. Međutim većina ženki ( 83,46% ) ima visinu grebena u granicama od 46 cm do 50 cm.

Na osnovu te zootehničke studije tadašnja Komisija za autohtone pse uradila je predlog novog standarda jugoslovenskog trobojnog goniča usaglašenog sa modelom standarad propisanim od strane FCI 1987. Put ovog standarda bio je istovetan kao i za balkanskog ( srpskog ) goniča.

Ovaj standard nije obuhvatio oblik trobojnog goniča koji se sve češće viđa na terenima Istočne Srbije, a lovci koji ga rado koriste u lovu obično kažu: „Od kad znam za sebe znam i za ovakve pse“. Očigledno je reč o varijetetu jugoslovenskog trobojnog goniča koga treba studioznije ustražiti. U čemu je specifičnost ovog varijetea? Reč je samo o jednom obliku obojenosti, naime umesto uobičajene crne boje javlja se boja čokolade, svetlije ili tamnije izražen. Lovci ovakve pse nazivaju „čokoladni“ što najjasnije kazuje kakva je razlika između standardizovanog oblika jugoslovenskog trobojnog goniča i ovog varijeteta koji očekuje detaljnija očekivanja.

Tokom 1946. je diskutovano da li je ovo samostalna rasa ili je reč samo o varijetetu srpskog goniča. Zaključeno je da se radi o posebnoj rasi i napravljen je prvi standard.
 


Prvi standard trobojnog goniča 
OPŠTI IZGLED: Srednje veliki, snažnog, temperamentan, živahan energičan.

ZNAČAJNE PROPORCIJE: Dužina tela,mereno od vrha grudne kosti do sedne kvrge, prevazilazi visinu grebena za oko 10%. Dužina glave iznosi 45% visine grebena.

KARAKTER: Privržen, ljubak, živahan, použdan, veoma izdrživ.

GLAVA: Duguljasta i uska. Gornje linije lobanje i njuške međusobno su divergentne.

GORNJI DEO GLAVE

LOBANJA: Posmatrano od napred i sa strane blago zaobljena. Čeona brzda izražena. Potiljna kvrga slabo rzvijena. Rastojanje između korena ušiju odgovara dužini o stopa do potiljne kvrge. Nadočni lukovi slabo izraženi.

STOP: Slabo izražen.

NOSNA PEČURKA: Dobro razvijena, uvek crna.

NJUŠKA: Klinasta. Kraća je od lobanje. Poželjan odnos dužine njuške i lobanje je 8.5:10. Kontinuirano se sužava od stopa do nosne pečurke. Nosnik je ravan. Postrane linije njuške međusobno streme jedna ka drugoj (konvergentne ).           

USNE: Tanke, dobro priležuće, srednje razvijene, prilično kratke i na kraju njuške zaobljene. Rub usana mora biti crn. Gornje usne blago pokrivaju donje. Ugao usana nije opušten.

VILICE-ZUBI: Snažne vilice sa pravilnim i potpunim makazastim zubalom. Dozvoljeno je klještasto zubalo.

OBRAZI: Ravni.

OČI: Bademaste do gotovo ovalne, srednje velike, blago koso postavljene. Rub očnih kapaka mora biti tamno pigmentisan ( preventivno crno ). Boja očiju po mogućstvu tamna.

UŠI: Visoko usađene, srednje duge i široke, dobro priležu na obraze. Viseće, srednje širine. Vrh uva je blago ovalan. Pre su tanke nego debele.

VRAT: Snažan, približno iste dužine kao glava. Gornja linija je blago zaobljena. Sa horizontalom vrata zaklapa ugao od 45 do 50 stepeni.

TELO: Pravougaono. Dužina je za oko 10% veća od visine grebena.

GORNJA LINIJA: Ravna.

GREBEN: Slabo uzražen.

LEĐA: Dobro mišićava, ravna, snažna, duga.

SLABINE: Dobro mišićave, približno iste dužine kao sapi.

SAPI: Blago kose, prema hozontali zaklapaju ugao od 20 do 25 stepeni, široke, dobro mišićave.

GRUDI: Snažne, dubina im je približno 50% visine grebena. Obim grudi je za 20% veći od visine grebena.
DONJA LINIJA I STOMAK: Zaobljeni vrh grudne kosti je neupadljivo istaknut.

REP: Produžava liniju sapi. Snažan u korenu i sužava se ka vrhu. Dopire do skočnog zgloba. Blago na gore povijen, nošen ispod ledjne linije. Dobro odlakan.
EKSTREMITETI PREDNJI NOGE UOPŠTENO: Snažne, ravne, dobro mišićave. Prednje noge paralelno su postavljene.

LOPATICA: Približno iste dužine kao i nadlaktica, mišićava, snažna, dobro povezana sa telom. Sa horinzontalom zaklapa ugao od 45 do 50 stepeni.

NADLAKTICA: Dobro uz telo priležuća, snažna, mišićava, približno iste dužine kao lopatica. Sa horizontalom zaklapa ugao od 45 do 55 stepeni.

LAKAT: Dobro prileže uz telo, čvrst. Rastojane od zemlje do lakta približno je 50% visine grebena.

PODLAKTICA: Ravna, jaka, dobro mišićava.

ŠAPLJE: Čvrsto.

DOŠAPLJE: Snažno, blago iskošeno, do 15 stepeni prema vertikali.

ŠAPE: Mačije, sa snažnim, usko međusobno priležućim prstima. Otporni nokti prvenstveno tamno obojeni. Tamno obojeni jastučići dobro su razvijeni.

ZADNJE NOGE

UOPŠTENO: Snažne, ravne, dobro mišićave, paralelne su.

BUTINA: Snažna, dobro mišićava, ravna.

DOŠAPLJE: Puno snage, gotovo vertikalno pšostavljeno.

ŠAPE: Nešto duže od prednjih. Jaki prsti međusobno dobro priležu. Snažni nokti su crni. Tamno obojeni jastučići su otporni i elastični.

KRETANJE: Dug i energičan korak, dobro osvaja prostor. Poželjno kretanje je slobodan, pravilan i harmoničan kas bez vertikalnog uvijanja leđa.

KOŽA: Elastična, dobro pigmentisana, dobro naležuća uz telo.

DLAKANOST

DLAKA:Jratka, bujna, sjajna, nešto deblja, dobro polegla po celom telu. Podlaka je prilično dobro razvijena. Na zadnjim rubovima butina i donjoj strani repa dlaka je neznatno duža.

BOJA: Osnovna boja je zasićeno crvena ili lisičije crvena sa crnim plaštom ili sedlom. Crna boja može da dopire do glave i tada na slepoočnicama pravi crne oznake. Na grudima je dozvoljena belina koja se može protezati unazad do kraja grudne kosti kao i na stomak i unutrašnje strane zadnjih nogu. Donje polovine nogu kao i vrh repa mogu biti beli. Beline ne treba da zauzimaju više od 1/3 površine tela.

VELIČINA

VISINA GREBENA

Mužjaci 45-55 cm. Idealno 51 cm,

Ženke 44-54 cm. Idealno 49 cm.

GREŠKE

Svako odstupanje od navedenog mora se smatrati greškom čija procena stoji u tačnom odnosu stepena izraženosti.

ISKLJUČUJUĆE GREŠKE

Agresivnost ili plašljivost

Predgriz ili podgriz

Nedostatak zuba. Manjak 2 x P1 se toleriše

Staklaste oči

Predugo telo

Zavijen rep, visoko ili sabljasto iznad leđa nošen rep. Udičast rep.

Prostrano nošen rep

Prskavost belih oznaka

Ako bela boja zauzima više od 1/3 površine tela                                                    

Prisustvo četvrte boje                                           

Ispod ili iznad visine     

N.B. Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena i u skrotum spuštena testisa.
 
Zoran Jončić
(Tekst uz dozvolu preuzet sa kinološke sekcije veterinarskog fakulteta)
 

Literatura;Enciklopedija rasnih pasa i Standardi rasnih pasa po FCI grupama

Patuljasti pinč
patuljasti pinc
Alternativno ime
Zwergpinscher
Min pin
King of the Toys
Zemlja porekla
Flag of Germany.svg Nemačka
Klasifikacija
FCI Group 2 Section 1 #185
AKC Toys
ANKC Group 1 (Toys)
CKC Group 5 - Toys
KC (UK) Toy
NZKC Toy
UKC Companion Breeds

To je mali pas sa elegantnim načinom hoda, pas sa smislom za humor i jakim karakterom. Pas sa stavom, pored svoje sitne građe, ovaj pas u sebi  ima mnogo energije, što ga čini nešto težim za dresuru. Međutim, sa pravilnim treningom postaće najverniji pratilac kog ste mogli da poželite.

Veoma je privržen i živahan, patuljasti pinč stvara sam svoja pravila koja će ipak prilagoditi vašim ukoliko mu posvetite dovoljno ljubavi i pažnje. Jedno od pitanja koje se postavlja kada se govori o ovoj rasi jeste poreklo. Naime, mnogi su zauzeli stanovište da je patuljasti pinč kao rasa učestvovao u stvaranju rase doberman pinčer. Međutim, postoje i stanovišta koja ne idu u prilog ovoj teoriji. Najverovatnije su ove dve rase nastale od istog pretka – nemačkog pinčera. Patuljasti pinč nema mnogo sličnosti sa doberman pinčerom, posebno kada se radi o temperamentu i veličini – imaju sličnosti jedino po tipu, odnosno obliku glave. Interesantan je podatak da je za godinu dana, od 1992. do 1993, broj patuljastog pinčera porastao sa 13.353 na 14.987. Ovaj porast se može pripisati psu kog je lako držati u stanu.

Istorijat rase
Patuljasti pinč je poreklom iz Nemačke, gde je 1895. godine standardizovan kao rasa. Patuljasti pinčevi uzgajani su u velikom broju krajem 19. veka i Knjiga uzgoja je do 1925. godine imala je više od 1300 upisanih pasa. Kao i kod Nemačkog Pinčera, iz velikog broja varijacija boja jedino varijacije crne sa svetlijim oznakama i čisto crvena do crveno-smeđe su prihvaćene.

Standard rase
Opšti izgled: Patuljasti pinč je umanjena slika nemačkog pinča. Njegova narav odgovara naravi nemačkog pinča, pri čemu je temperamentan, a držanje jednog patuljastog psa posebno izraženo.
Glava: Snažna i duguljasta, bez jako izražene potiljne kvrge. Ukupna dužina ( vrh nosne pečurke do potiljne kosti) odnosi se prema dužini leđa ( od grebena do korena repa) kao 1:2. Ravan nosnik proteže se paralelno ka ravnom i bez nabora čelu, sa blagim ali jasnim stopom. Žvakaća muskulatura je snažna ali bez narušavanja izgleda obraza. Duboka njuška završava se tupim klinom. Nosna pečurka je puna i crna, kod crvenih i braon pasa u odgovarajućem tonalitetu. Usne dobro priležu i tamno su obojene.
Zubalo: Potpuno makazasto, snažno, dobro zatvarajuće i potpuno belo.
Uši: Kupirane – visoko usađene, ravnomerno odsečene, uspravno nošene.
Nekupirane – visoko usađene, „V“ oblika, priljubljene ili malo stojeće, slobodno nošene.
Oči: Tamne, srednje veličine, ovalne, napred usmerene. Donji kapak tako leži da konjuktiva nije vidljiva.
Vrat: Plemenit, snažno usađen. Ne sme da bude prekratak niti debeo. Potiljni deo je uzvišeno zaobljen. Koža na vratu je napeta i bez nabora (suv vrat).


Telo: Grudi su srednje široke, ravnih rebara i u preseku su ovalne. Dubina kod dobre izraženosti do ispod laktova. Predgrudi zbog izraženog ramenog zgloba prelaze ispod početka grudne kosti. Kameni zglob i nadlaktica markantno vidljivi. Donja linija grudi penje se polako unazad i prelazi u srednje prikupljen stomak. Rastojanje od poslednjeg rebra do kuka je kratko, pri čemu to čini psa kompaktnim. Ukupna dužina treba približno da odgovara visini grebena. Leđa su kratka i blago padajuća.
Gornja linija nije ravna, već pokazuje blago plemenito zaobljenje koga čine snažni prvi pršljen gremena, leđa i blago padajuće sapi, do korena repa.
Rep: Visoko usađen i naviše nošen. Skraćuje se na trećem pršljenu.
Prednje noge: Koso postavljena plećka i nadlaktica su dobro uglovane i ravne, ali snažno mišićave. Ravne posmatrano sa svih strana. Laktovi priležući.
Zadnje noge: Butina koso  postavljena i snažno mišićava. Skočni zglob izraženo uglovan.
Šape: Šape su kratke, okrugle i imaju čvrsto zatvorene, na gore zaobljene prste (mačija šapa), sa tamnim noktima i tvrdim oštrim jastučićima.
Dlaka: Kratka, gusta, ravna, priležuća i sjajna bez neodlakanih mesta.
Boja: Jednobojna (braon u različitim nijansama – do jelenje crne) kao dvobojna, crna sa crvenim ili braon oznakama. Druge boje nisu dozvoljene. Kod dvobojnih pasa poželjno je da palež bude taman, jasno ograničen. Oznake su rapoređene iznad očiju, na glavi, na grudima dve trouglaste jedna od druge odvojena, na šaplju prednje noge, na šapama, na unutrašnjim stranama zadnje noge i oko čmara.
Veličina: 25-30cm.
Greške: Pretežak ili lagan, visokonog ili niskonog. Teška, okrugla lobanja, mala dobermanska glava, nabori na čelu, nisko usađene ili loše nošene uši, svetle, male ili velike, oči, snažno isturene kosti obraza. Fanon,klještalo, podgrizajuće ili predgrizajuće zubalo. Kratka, špicasta leđa, padajuće sapi, izbočeni laktovi, na unutra postavljene pete, strme ili bačvaste zadnje noge. Jeguljaste linije, taman plašt, blede boje.
N.B. Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena testisa potpuno spuštena u skrotum. 

Kovrdžavi bišon
kovrdzavi-bison
Alternativno ime
Barbichon
Bichon Tenerife
Zemlja porekla
Франция Francuska
Белгия Belgija
Klasifikacija
FCI Group 9 Section 1 #215
AKC Non-Sporting
ANKC Group 1 (Toys)
CKC Group 6 - Non-Sporting
KC (UK) Toy
NZKC Toy
UKC Companion Breeds

Kovrdžavi bišon je pas vedrog duha, veselog i večito radoznalog pogleda. Ovog malog psa za pratnju i razonodu,u pravom smislu tih reči, krasi raskošna, čisto bela duga dlaka. Ne linjaju se mnogo, pa su savršeni za ljude koji pate od alergija.To je pas razigranog i zivahnog drzanja i ponosno uzdignute glave na visokom i dugom vratu . Lobanja je duža od njuške i glava je u skladu sa telom. Slabo izražen stop. Nos je malen, okrugao, sjajan i veoma crn. Oči su okrugle i tamne, uokvirene tamnim kapcima Uši su srednje dužine, tanke i prekrivene dugačkom, fino ukovrdžanom dlakom. Grudi su dobro razvijene, a krsta široka. Bokovi podignuti, prednje noge prave a butine široke i mišićave. Rep je pufnast i povijen.
 

Istorija rase

Niko ne može tačno da kaže koliko je staro poreklo ove rase. Ipak zna se da njegovi preci potiču još iz 15. veka. Rasa je verovatno nastala mešanjem maltezera i malih Barbea (u Francuskoj nazivani Barbichon- slatki mali Barbe). Španski moreplovci doneli su sa sobom Bichon Teneriffe (tako su se tada još zvali) početkom 15. veka na Kanarska ostrva da bi ih tamo uzgajali i prodavali španskim i italijanskim plemićima. Francuski vojnici su mnogo ovih malih pasa doneli kući kao ratni plen. I uskoro je on postao dvorski pas. Fransoa I uveo je Bišone na evropske dvorove. Najomiljeniji i najpoznatiji postaje za vreme vladavine Anrija III 1574. godine. Ovom dragom psiću nije bilo teško da osvoji srca francuskih dama renesanse. Poklanjana mu je bila sva pažnja, bio je razmažen, ukrašavan mašnicama i trakama i tako je postao luksuzan pas i pas za držanje u krilu. U tom periodu dobio je ime koje ima i danas - Bichon a poil frise (Bichon - bichoner = francuski razmaziti, a poil = odlakan i frise = kovrdžav).

Na portretu Nelly O Brien koji je sredinom 18. veka naslikao Sir Joshua Reynolds, veoma dobro se vidi da je Bišon već tada bio šišan. Za vreme

Napoleonovih ratova, dame su putovale u pratnji francuske vojske po Evropi, a sa njima i ovi mali psi. Tako su Bišona upoznali i građanski krugovi. Ipak, dugo mu je trebalo da dobije standard i da ga priznaju. Standard je određen 1933. godine, a godinu i po dana kasnije uveden je u rodovnik francuskog kinološkog saveza.

U Nemačku je uvezeno dva primerka ove rase tek 1955. godine i bili su pogrešno upisani kao bolonjezeri. Tek 1980. godine upisano je u nemačke

knjige pravo ime rase - Bišon frise. Srećom, ovi beli mališani nikada nisu bila moderna rasa. Možda su baš zbog toga ostali tako otporni i zdravi, sa čvrstim i nepromenjenim karakterom.
 

Temperament

Bišon je uvek prijatno društvo za šetnju, dobrog je karaktera i veoma je inteligentan. To je mali, ali isto tako i zdrav izdržljiv pas. Šarmanti su i lako

se uklapaju u svaku porodicu i svaku sredinu od dvorista do stana, ali treba im dosta šetnje i rekreacije. Vole da uče, da jurcaju i da se maze. Koliko je temperamentan vidi se kad, bez problema, drži korak sa velikim psima u šetnji. Nikad nametljiv i veoma razuman, veoma je lak za vaspitavanje. Nikada agresivan savršen je za porodicu sa decom.
 

Održavanje

Koliko je lak za vaspitavanje, toliko je teško održavati njegovu gustu dlaku. Često se za njih kaže da su psi koji se ne linjaju, što naravno nije tačno. Ako se redovno ne četka odbačena dlaka se mrsi i ostaje u dlaci i tako se prave ućebotine. Već kao štene, potrebno ga je četkati svaka dva dana čak i ondakada mislite kako to nije potrebno. U dosledno vaspitanje spada i stvaranje efekta navike. Zato će četkanje kasnije doživljavati kao nešto prijatno. Oko sedmog meseca ćete primetiti kako mu se dlaka brzo ućeba. U tom periodu koji moðe da traje više meseci, treba ga četkati svaki dan. Tada nega uopšte neće biti problem. Kupati ga treba retko, jer on nema tipièan pseći miris, čak ni kada je mokar, doduše ima preparata sa kojima se može i češće kupati, svakih mesec dana, recimo. Ali, prljav će biti, kao i svaki drugi pas, posebno ako živi u gradu. Pre kupanja ga treba dobro isčtkati. U krznu ne sme da bude ni jedan ćvor. Jer, ako ga ućebanog stavite u vodu, čvorovi će postati još čvršći. Tu ne može da pomogne nikakav šampon. Najkritičnija mesta su iza ušiju, na bradi i nogama, pa na njih treba obratiti više pažnje. Uši nakon kupanja bavezno je očistiti. Ne treba ga šišati kao pudlu - što mnogi rade, on ima svoju frizuru. Iako bišon po standardu treba da ima dugu dlaku, ukoliko ne odlazi na izložbe, najbolje ga je ošišati. Šišanje se preporučuje svakih mesec do dva dana kako bi u svakom trenutku imali urednog psa, pa imao kracu ili duzu dlaku. U suprotnom prave se ućebotine koje ne samo sto su ružne , nego su opasne i po zdravlje vaseg psa. Koža ispod ućebotina strada i

stvaraju se rane. 

 

Standard rase

Opšti izgled: Mali pas, veseo i razdragan, živahnog hoda, njuške srednje dužine, duge i kovrdžave vrlo opuštene dlake koja podseća na krzno mongolske koze. Stav glave je posit i visok, oči su tamne, živahne i izražajne.
 

Glava: Lobanja duža od njuške, glava u skladu sa telom.

 

Nosna pečurka: Zaobljena, veoma crna, sićušna, fina i sjajna.

 

Usne: Tanke, vrlo suve, manje pa ipak kao kod šiperkija, opuštene tek toliko da bi donja usna bila prekrivena, ali nikada nisu glomazne ni viseće; prirodno su crno pigmentovane do uglova; donja usna ne treba da bude glomazna i vidljiva, ni meka i ne dozvoljava nam da vidimo sluzokožu kada je njuška zatvorena.

 

Zubalo: Normalno, što znači da su sekutići donje vilice smešteni neposredno uz i iza vrhova zuba gornje vilice.

 

Njuška: Ne treba da je debela i glomazna, ali nije ni napućena; obrazi su ravni i ne mnogo mišićavi. Stop je slabo naglašen, čeona brazda između lukova obrva slabo uočljiva.

 

Oči: Tamne, ukoliko je moguće ivice očnih kapaka tamne, više su zaobljene i nisu bademaste; nisu iskošene, živahne su, ne mnogo velike, ne dozvoljavaju da se vidi beonjača. Nisu ni krupne ni ispupčene, kao kod briselskog grifona i pekinezera; očne duplje ne treba da su izražene. Očna jabučica ne treba da je preterano istaknuta.

 

Lobanja: Ravna na dodir, mada glava izgleda okruglo.

 

Uši: Viseće, veoma odlakane savršeno kovrdžavom i dugom dlakom, nošene ka napred kada je pas u pažnji, na taj način da prednja (unutrašnja) ivica dodiruje lobanju i nisu odmaknute ukoso; dužina hrskavice ne treba da doseže, kao kod pudle, do nosne pečurke, ali se spušta do polovine dužine njuške. Uši su, manje više, velike i tanke kao kod ovih pasa.

 

Vrat: Dosta dug, nošen visoko i ponosito. Okrugao je i tanak blizu lobanje, postepeno se proširuje da bi se umetnuo između plećki bez sudaranja, njegova dužina je vrlo približna trećini dužine tela (odnos je 11 cm prema 33 cm za jedinku visoku 27 cm); vrhovi plećki uz greben uzimaju se kao osnova.

 

Plećke: Dosta iskošena, nije ispupčena, deluje kao da je iste dužine kao i podlaktica, oko 10 cm, koja nije udaljena od tela, a lakat nije naročito izbačen.

 

Noge: Prave gledane od napred, vrlo uravnotežene, tankih kostiju; gledano od napred prednje došaplje je kratko i pravo, iz profila vrlo blago iskošeno. Nokti bi trebalo da su crni; ideal koji je ipak teško dostići.

 

Grudni koš: Vrlo razvijen, grudna kost naglašena, vita su rebra povijena i ne završavaju se naglo, grudi su horizontalno dosta duboke.

 

Slabine: Vrlo uzdignute do trbuha, koža je tanka i nije lepršava, hrtolikog izgleda.

 

Krsta: Široka, veoma mišićava i blago ispupčena. Karlica široka, sapi blago zaobljene, kičma je prava i čvrsta nešto niža od leđne linije kao kod pudle.

 

Butine: Široke i veoma mišićave; vrlo kose, skočni zglob je isto tako zaobljen kao kod pudle, šape jake.

 

Rep: Prirodno, rep je nošen uzdignuto i graciozno povijen, u ravni kičme, ali nije uvi- jen, nije skraćen i ne spaja se sa leđima; pa ipak, dlaka može da pada na leđa.

 

Pigmentacija: Po beloj dlaci trebalo bi da je tamna; polni organi su crno, plavičasto ili bež pigmentovani.

 

Boja: Čisto bela

 

Dlaka: Tanka, svilenkasta, kovrdžava, vrlo opuštena, podseća na krzno mongolske koze, ni ravna ni upletena, dostiže dužinu od 7 do 10 cm.

 

Uređivanje: Pas treba da je predstavljen sa blago razgolićenim nogama i njuškom.

 

Visina: Visina grebena ne treba da prelazi 30 cm, mala visina je element uspeha.

 

Ozbiljne mane: Diskvalifikacija; prognatizam (predgriz-podgriz) ukoliko je razvijen tako da se sekutići više ne dodiruju; - ružičast nos, usne svede boje, blede oči, kriptorhidija, monorhidija, rep uvijen i prevrnut kao elisa. Crne pege na dlaci.

 

Mane za izbegavanje: Pigmentacija koja se produžava na dlaku tako da formira riđe fleke. Ravna, talasasta, upletena ili suviše kratka dlaka. Blag podgriz ili predgriz.

 

Autor : 

Rupić Marija 

Oglasi za posao

veterina.info fan box