Veliki mensterlenderski ptičar

Veliki mensterlenderski ptičar

Veliki mensterlenderski ptičar je višenamjenski lovački pas, koji se isto koristi i za izložbe i za lov, bilo da je u pitanju kopno ili voda.

Osnovno

• Životni vijek od 12 do 13 godina
• Mužjak
  • Visina 60-65 cm
  • Težina 23-32 kg
• Ženka
  • Visina 58-65 cm
  • Težina 23-32 kg

Spoljašnjost

Veliki minsterlenderi, posjeduju veoma široku i blago zaobljenu glavu koja, uz veoma elegantan hod, daje osjećaj stabilnosti i dostojanstva. Krzno na glavi mora biti crne boje ili eventualno sa malim bijelim pramenovima. Boja krzna na ostatku tijela je bijela sa crnim flekama i/ili tačkama. Apsolutno ctno krzno nije poželjno. Smeđe krzno se pojavljuje, ali rijetko. Uši su oborene i zaobljene. Moraju imati makazast preklop zuba (makazast ugriz). Oči su tamne, sa teškim kapcima. Dlaka na krznu je duga i nije kovrdžava. Paperjastu dlaku (zastavice) ima na ušima, prednjim i zadnjim nogama i na repu, dok na ostalim dijelovima tijela ne bi trebalo da bude paperjaste dlake. Gornji dio nogu nema paperja (zastavice) tako da se vidi pravi ugao. Mužjaci, uglavnom imaju veću glavu, dužu dlaku na prsima i veće zastavice (paperjastu dlaku). U stojećem stavu, donji dio zadnjih nogu je pod pravim uglom sa tlom. Psi nose rep horizontalno i moguće je kupirati jedino sami vrh repa, iako nije obavezno (samo u svrhu horizontalnosti).

Temperament

Veliki minsterlender je hrabar, veseo, inteligentan i poslušan pas. Odličan je kao pas za druženje i lako ga je istrenirati za veliki broj aktivnosti. Veoma su odani i prijateljski raspoloženi prema vlasniku. Dobri su prijatelji i ljudima i drugim psima. Privrženi su vlasniku i nikada neće otići daleko od njega, a svako udaljavanje prati i povremeno provjeravanje gdje je vlasnik. Vožnja u kolima nije problem za njih, međutim, problem sigurno jeste ako ih se ostave sami u kolima. Ustvari, oni ne vole biti ostavljeni nikada! U slučaju da budu ostavljeni, obavezno će lajati i biti na neki način destruktivni. Svaki, pa i najkraći odlazak od minsterlendera, rezultovaće neviđenom radošću psa prilikom ponovnog susreta. Ako se nema dovoljno vremena za psa, onda se definitivno ne treba uzmati ova rasa. Ovo nije rasa koja može služiti za čuvanje kuće ili nekih drugih objekata. Vole da dobavljaju i uobičajeno je da imaju nešto u ustima. Izuzetno je dobar u odnosu sa drugim psima i djecom, međutim, zbog svoje veličine i uzbuđenosti prilikom igre, ne bi trebalo da se igraju sa malom djecom, jer postoji mogućnost da ih u igri povrijede ili obore.

Najsretniji i najbolji su kada služe kao radni psi. Uzgajani za trening i sposobnost da dogotrajno gone, ova će se rasa prilagoditi bilo kojem terenu i bilo kojem načinu lova. Teško se umara i dugo može da izdrži po lošem vremenu. Posebno se cijeni preciznost kojom pointuje i dobavlja. Veliki su neprijatelji sitne divljači, najčešće pernate i zečeva. Kada uoče pticu ili zeca, u momentu se ukoče, na uobičajeni pointerski način.

Minsterlenderi lakko nauče „dođi-sjedi“ komandu u prvih 6 mjeseci života. Vole vodu i rado će dobavljati bilo šta iz vode. Nisu teški i komplikovani psi, i ako su dobro istrenirani, sa njima može se koristiti i početnik. Pošto sporo sazrijevaju, ne bi trebalo da se pretjerano treniraju dok su mladi.

Zdravlje

Iako je izrazito otporna i zdrava rasa, neke genetske linije imaju problema sa displazijom kukova.

Istorija

U 18-om vijeku, psi ptičari u Njemačkoj su imali različite oblike, veličine i boje. Kasnije, u 19-om vijeku, povećanjem interesa za pojedine rase, različiti tipovi su se međusobno razdvajali. Kada je klub njemačkih dugodlakih pointera postavio standarde za ovu rasu, bilo je dozvoljeno da ova vrsta ptičara ima samo žutu boju ili bijelu boju krzna, veliki procenat štenadi je odbacivan iz uzgojne linije samo zbog činjenice da imaju crno-bijelo krzno, iako su bili odlični lovci. Kučići su najčešće davani farmerima i lovcima, iz oblasti Minster (Münster), kojima boja nije bila bitna. Ovi, odbačeni kučići su se najvjerovatnije ukrštali sa španijelima i seterima. Zbog razlika u ukrštanju, pojavila se i razlika u visini, pa su nastale dvije odvojene rase, prvo mali minsterlender, a zatim 1919. godine, i veliki minsterlender.

Karakteristike rase

Opšti izgled

Snažna, mišićava građa tela, pri tome odsečna ukupna slika, izraz inteligencije i plemenitosti. Suve spoljne linije.

Proporcije

Dužina tela i visina grebena treba da su po mogućnosti iste. Dužina tela može da prevazilazi visinu grebena za 2 cm.

Karakter

Najznačajnije osobine su vodljivost, laka shvatljivost i pouzdana upotrebljivost za lov, naročito posle pucnja. Živahne naravi bez nervoze.

Glava - Plemenita i pravougaona sa neznatnim stopom i mudrim izrazom, izražena muskulatura donje vilice.

Nos - Ravan nosnik sa izraženom crnom nosnom pečurkom.

Njuška - Snažna, duga i za upotrebu dobro oblikovana.

Usne - Ne preklapaju se.

Zubalo - Snažno i potpuno (42 zuba sa izraženim očnjacima) i besprekornim makazastim ugrizom.

Oči - Što tamnije to bolje.

Uši - Široke, usađene prilično visoko, na donjem delu zaobljene, dobro priležuće.

Vrat - Snažan, dobro mišićav, plemenito zasvođen.

Telo

 Greben - Srednje visok, dug, dobro mišićav.

Grudi - Široke posmatrano od napred. Posmatrano sa strane duboke sa jasnim predgrudima.

Leđa - Kratka, čvrsta, ravna sa blago padajućim sapima.

Slabine - Izražene, zaštićene blagom muskulaturom.

Sapi - Duge, široke, blago padajuće, dobro mišićave.

Stomak - Blago prikupljen, ravan, tanak. Prepone kratke i visoko postavljene.

Prednje noge - Plećka prileže čvrsto na grudni koš, korektni uglovi, ravne, jake i dobro mišićave, elastično došaplje. Dobro zatvorene, srednje duge, okruglaste šape, zaperci.

Zadnje noge - Snažna i napeta mišićavost, vertikalno postavljene, korektna uglovanost kolenog i skočnog zgloba. Šape su kao na prednjim nogama. Zaperci se odstranjuju.

Kretanje - Korak i kas elastični, osvajaju prostor sa dalekim iskorakom. Galop elastičan, punog zamaha sa potrebnim potiskom, dalek skok.

Koža - Napeta.

Dlaka - Duga i gusta, ipak jednostavna, ni uvijena ni odstojeća što ometa upotrebu u lovu. Tipična duga dlaka. Kod mužjaka, ali i kod ženki, dlaka mora biti posebno duga. Najduža dlaka na repu treba da je približno na njegovoj sredini. Dlaka na ušima treba da je duga (dobre rese) i treba da jasno prelazi donju ivicu uva (bez kožnih ušiju). Na glavi dlaka je kratka i priležuća.

Boja

Bela sa crnim pločama i tačkama ili crno melirano. Glava je crna, eventualno sa belom lisom.

 

Izvor

{jcomments on}